Pratite nas

Razglednice

Dok se čeka ponovno uspostavljanje saobraćaja: PODSJEĆANJE NA 5 ZANIMLJIVOSTI O SUESKOM KANALU

Published

on

Uprava Sueckog kanala saopštila je da je privremeno obustavila saobraćaj dok osam remorkera već nekoliko dana pokušava da oslobodi gigantski brod-kontejner “Evergrin” zaglavljen u južnom dijelu kanala.

“Evergrin”, brod dugačak koliko je zgrada Empajer Stejt Bilding visoka, koji pod zastavom Paname prevozi teret između Azije i Evrope, nasukao se u utorak dijagonalno u uskom, vještačkom kanalu koji dijeli kontinentalnu Afriku od Sinajskog poluostrva, nakon što je izgubio sposobnost upravljanja usred jakog vjetra i prašine, saopštila je uprava Sueckog kanala (SCA).

Faraonski kanal
Kanal je dugačak 193 kilometara i prostire se od luke Said na Mediteranu do Crvenog mora. Oko 2.000 godina prije Hrista, uzak kanal je iskopan po naređenju egipatskog faraona Sesostrisa III. Tada je povezivao Crveno more i Nil i ulivao se u Mediteran zapadnije nego što je danas pozicioniran. U to vrijeme, kanalom je ubrzana trgovina između antičke Grčke, Turske i zemalja na Bliskom istoku i Africi. Danas, brodovima se skraćuje vrijeme putovanja između Evrope i Azije za tri dana.

Britanija se protivila gradnji
U 19. vijeku se pojavila ideja o gradnji novog kanala, a projektant je bio francuski inženjer Ferdinand de Leseps. Projekat je finansirala Francuska, ali uz podršku egipatskog kediva. U početku se Velika Britanija protivila gradnji jer je smatrala da će se time umanjiti njena moć u prekomorskoj trgovini.

Gradnja je bila procijenjena na tadašnjih 200 miliona franaka (današnjih 11,6 milijardi eura), a trajala je 10 godina. Svečano je otvoren 1869. godine. 5 godina kasnije, kada su Britanci shvatili da nisu bili u pravu, kupili su 44 odsto akcija kanala od egipatske vlade. Francuzi su i dalje bili većinski vlasnici. Gradnja je odnijela i mnoge žrtve, procjenjuje se da je tokom radova umrlo 120.000 ljudi.

Povezanost sa Kipom slobode
Mali broj Amerikanaca zna da je Kip slobode, koja je danas simbol Njujorka, prvobitno bio predviđen za Egipat. Francuski vajar Frederik-Avgust Bartholdi je želio da veliki kip krasi otvaranje Sueckog kanala. Zamislio je da kip prikazuje ženu obučenu u tradicionalnu egipatsku nošnju koja bi držala baklju u ruci, simbolizujući kako “Egipat donosi svjetlost u Aziju”,što bi bio i naziv statue. Međutim, ideja je odbačena i Bartholdi je sličnu ideju predložio Amerikancima.

Kanalski rat
1956. godine egipatski lider Gamal Abdel Naser je saopštio da će nacionalizovati kanal, što je naljutilo britanskog i francuskog premijera, Entonija Edena i Renea Kotija. Zato su oni skovali plan sa Izraelom, međutim, ta vojna intervencija je propala i arapski svijet je bio bijesan.

Sovjetski savez je ponudio pomoć Egiptu, a SAD koje su se plašile da će se Naser okrenuti Moskvi, vježbale su svoju rastuću političku moć i natjerale Britance i Francuze da se povuku.Egipat je postavio državno tijelo koje je i danas zaduženo za kontrolu saobraćaja u Sueckom kanalu i naplatu prolaza.

1967. godine izraelske trupe su napredovale do istočne obale kanala tokom 6-dnevnog rata, a pošto su Izrael i Egipat i dalje tehnički bili u ratu bilo je opasno prevoziti robu, pa je takva situacija potrajala 8 godina. Tako su brodovi koji su prevozili naftu bili prinuđeni da idu dužim putem oko Rta dobre nade što je dovelo do rasta cijena crnog zlata, odnosno, poskupljenja goriva. Egipat je 1975. godine povratio punu kontrolu nad Sueckim kanalom i tada je ponovo otvoren, prenosi Sputnjik.

Nije dovoljno veliki
Uprkos svemu, Suecki kanal jednostavno nije zadovoljavajućih dimenzija, pa je 2015. godine usvojen program od 8,2 milijarde dolara kojim bi trebalo da se proširi. Iako se radilo na ideji da se premosti oko 35 kilometara, to nije bilo od velike koristi brodu “Ever Given” koji se u utorak nasukao oko 60 kilometara južnije. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending