Pratite nas

Sudbine

Avanture Mladena Cvitanovića iz Golubinje kod Žepča: VEĆ IMAM PLAVI VOZ, A GRADIM NAJLJEPŠI MUZEJ JOSIPA BROZA TITA

Published

on

Mladen Cvitanović iz Golubinje kod Žepča u spomen na svog djeda kupio je lokomotivu i dva vagona, a za dvije godine planira da izgradi najveći i najbolji muzej Josipa Broza Tita u svom rodnom mjestu.

Putovao je, kaže, svuda po svijetu, a sada živi u svom rodnom Golubinju i smišlja nove projekte.

“Otišao sam u Željezaru u Zenicu da kupim neke pragove i vidio lokomotivu i rekao da je moram kupiti. A vagone sam kupio u Zagrebu. Ako vam kažem istinu koliko sam ih platio, reći ćete da sam glup ili… Oko 100 hiljada maraka me izašao jedan vagon sa prugom, sa PDV-om, u jednom vagonu ima 40 tona – kaže Cvitanović, te nastavlja:

“Za dvije godine u Golubinju će biti napravljen najveći muzej Josipa Broza Tita u bivšoj Jugoslaviji. Ovo su pripreme za plavi voz.
Kaže da je nakon što je kupio lokomotivu došao kući i rekao supruzi šta je kupio, da je ona mislila da se šali.

“Lokomotiva je u voznom stanju i imam namjeru da se pali svaki prvi ili posljednji vikend u mjesecu. Bila je posebna priča kako sam je transportirao iz Zenice do ovdje. Lokomotiva je išla cestom, u njoj ima 55 tona – kaže Cvitanović.

Navodi kako sve to radi u spomen na svog djeda koji je radio u željeznicama.

“Moj pokojni djed je bio željezničar i njega je zdrobila jedna lokomotiva i ja sam u spomen njemu kupio ovu lokomotivu. Ja sad pravim jednu željezničku stanicu. A kupit ću i helikopter – kaže Cvitanović.

Kaže kako često putuje, a da je iz Jugoslavije otišao sa 13 godina i to u Norvešku.

“Što sam stariji, sve sam veći luđak. Ništa u životu nisam dobio, sve sam morao kupiti. Kupio sam i svoju rodnu kuću od svog amidže, te sam je uredio da bude onakva kakva je nekad bila – priča.

Njegov rođak kaže kako ga je život naučio onome što je danas i da živi kako bi i trebalo da se živi jer je život jedan.

“Uvijek je spreman na lude ideje i lude projekte i tako treba da se živi, sve dok imaš tako dobrih ideja, dotle i živiš – kaže jedan njegov rođak.

Kaže da ga ne zanima šta ko misli, ali da radi ono što voli.
“Ja se nadam da će u osmom ili devetom mjesecu ove godine biti napravljen i heliodrom. Ja sam star i moram malo požuriti sa tim projektima. U nas se narod puno žali na vlast, traži građevinsku dozvolu i onda pravi ono što ne liči na tu građevinsku. Ja što tražim, to dobijem – kazao je Cvitanović.

Napravio je klizalište u svom dvorištu gdje svaku noć dolaze djeca na klizanje. Plan mu je da tu u sklopu kompleksa koji gradi bude i pijaca zdrave hrane.

“Imam dobru mirovinu, sa naftne platforme gdje sam radio. A moju djecu ništa ne zanima, njih biznis ne zanima, svi su akademičari, svi su završili dobre škole i dobro su se snašli u životu – zaključuje Cvitanović. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending