Pratite nas

Razglednice

Veselo groblje u Rumuniji: OVDJE LEŽI MOJA PUNICA, PAZI DA JE NE PROBUDIŠ, JER AKO JE PROBUDIŠ…

Published

on

Veselo groblje (rum. Cimitirul Vesel) se nalazi u selu Sapanca u Rumuniji, a ime je dobilo zbog neobičnih, živopisnih spomenika koji duhovitim pesmama i crtežima prikazuju život pokojnika ili uzrok njegove smrti.

Sve je počelo sredinom tridesetih godina kad je lokalni umjetnik Stan Joan Patraš (1908-1977) napravio prvi šareni spomenik i urezao u njega duhoviti epitaf. Mještanima sela Sapanca se dopao njegov način izrade nadgrobnih spomenika i počeli su da ih naručuju, pa je tako ubrzo selo dobilo novo, šareno groblje koje je zbog toga postalo poznato pod imenom Veselo groblje. Tokom šezdesetih godina broj spomenika se popeo na 800, a groblje je postalo poznato široj javnosti početkom sedamdesetih kad ga je otkrio jedan francuski novinar i objavio reportažu o njemu.

Spomenici na Veselom groblju prave se od hrastovog drveta i ručno se rezbare, a iznad njega se obavezno stavlja krov. Patraš je u svoj rad uveo i simboliku, pa tako zelena boja označava život, žuta plodnost, crvena strast i crna smrt. Boje se uvijek nanose na plavu podlogu za koju je vjerovao da označava nadu, slobodu i nebo, a ta nijansa plave je zahvaljujući njemu postala poznata kao Sapanca plava. Pored simbolike koju predstavljaju boje, na spomenike je stavljao i bijelu golubicu, za dušu pokojnika, ali i vranu koja je označavala sumnjivu smrt.

Sapanca je malo selo sa još manje tajni, pa tako i najprljaviji detalji iz života pokojnika često dospiju na nadgrobni spomenik. Lokalna pijanica je tako sahranjena uz sliku crnog skeleta kako ga povlači dole, dok se on njiše sa flašom u rukama, a epitaf kaže: Joan Toaderu je volio konje, ali je više od svega volio da sjedi u kafani pored tuđe žene. Sve pjesme na spomenicima na Veselom groblju pisane su na lokalnom maramureškom dijalektu rumunskog, a jedna od njih kaže slijedeće: Ispod ovog teškog krsta leži moja tašta. Ti, koji prolaziš, pazi da je ne probudiš, jer ako se probudi, ima da dođe i odgrize mi glavu.

Patraš, koji je preminuo 1977. godine, izrezbario je sam svoj spomenik, a njegov posao je naslijedio njegov učenik Dimitru Pop. Dimitru kaže da se još nije desilo da nekom smeta kako je njegov srodnik predstavljen na nadgrobnom spomeniku jer im je bitno da ga pamte baš onakvog kakav je bio.

Veselo groblje predstavlja muzej na otvorenom i jednu od najpoznatijih turističkih atrakcija Rumunije, a po broju turista je drugo najposjećenije groblje na svijetu, odmah iza Doline kraljeva u Egiptu. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending