Pratite nas

Razglednice

Za radost je potrebno baš malo: POGLEDAJTE SELO VILENJAKOVO

Published

on

U borovoj šumi kod Nirnberga su najprije djeca napravila kućicu za vilenjake. I slijedeći put zatekli još kućica. Vilenjakovo se sad preteže na površini poput fudbalskog terena, i ima svoju internet-stranicu.

Sve je započelo tako što je jednog dana početkom novembra Zilke Zauer toplo odjenula svoju djecu, uzela još par komšijske djece, i povela ih u šetnju šumom. Zgodno da se odagna sumornost pandemije i lokdauna. Zauer dobro poznaje šume između Hitmansdorfa i Egersdorfa nadomak Nirnberga, jer tu je odrasla, prenosi Dojče Vele.

U borovoj šumi su djeca došla na ideju na koju djeca, to zna svaki roditelj, često dolaze u šumi – da naprave kućicu u skladu sa svojim mogućnostima. Naslonili su nekoliko grančica na stablo, napravili krov od otpale kore, poredali mahovinu. Kućica za vilenjake, rekla su djeca!

Kada je Zilke Zauer nekoliko dana kasnije šetala šumom, imala je šta i da vidi. Vilenjačka kućica je još stajala – i dalje nenaseljena – ali je pored nje neko napravio još četiri slične. Krajem novembra su ona i djeca doneli minijaturna božićna stabla i figure vilenjaka da nasele kućice – a tamo ih je bilo još više nego prošli put.

“Tad smo znali da se nešto dešava”, sjeća se ova majka koja radi na obližnjem Univerzitetu Erlangen-Nirnberg.

“Kad smo donijeli božićne ukrase, to je izgleda ohrabrilo druge ljude. Jer, kad smo slijedeći put došli, tu je bilo pravcato vilenjačko selo. U nekim kućercima za vilenjake čak je bio i minijaturni namještaj!”

Tu je već bilo vrijeme da selo dobije ime pa je Zauer okačila mali znak sa natpisom Elflingen, što bi u slobodnom prevodu bilo Vilenjakovo.

Pošto je stvar postala ozbiljna, a naselje dalje raslo, Zauer je popričala sa poljoprivrednikom kojem pripada taj dio šume. On je rekao da sve zna i da nema problema sa vilenjačkim selom. Zilke Zauer je obećala da će uklanjati ukrase od plastike ili drugih neprirodnih materijala koji se tamo nađu

Sada u Vilenjakovu, na površini približnoj fudbalskom terenu, stoji stotinak kućica za mala čudesna bića iz šume. Od malenih koje ne prelaze petnaestak santimetara, sve do dvospratnica visine djeteta. Svaka kuća je jedinstvena.

Vilenjaci su čak dobili puteljke, igralište, pećinu i štalu za konjiće. Ovdje vaspitačice na izlet dovode djecu iz obližnjih vrtića, porodice putuju da bi posjetile seoce koje čak ima i svoj internet-portal.

Zilke Zauer nam kaže da selo tako brzo raste jer je idealan primjer “korona-kreativnosti”. Na otvorenom se ljudi mogu okupiti uz držanje odstojanja. Osjećaj da se ni iz čega stvara magija daje snagu u vrijeme žestokih ograničenja života i vrijeme dosade.

U mnogim kućicama su štrikane figurice vilenjaka. Pravog vilenjaka u Vilenjakovu još niko nije vidio, ali to je samo dokaz da postoje – oni su naime poznati po tome da se pojavljuju kad ih niko ne vidi. Uostalom, važno je da su svi sretni. (Naj portal/Foto: DW/Silke Sauer)

Razglednice

Misterija na pustom ostrvu: DA LI BISTE PRESPAVALI OVDJE? (Video)

Published

on

U vrijeme kada život u gradu može da bude iscrpljujući, mnogi sanjaju o povlačenju u mir i osamu. No, za one koji traže ekstremnu samoću, postoji jedno posebno mjesto: izolovana kuća na osrtvu Elidej u arhipelagu Vestmanejar na jugu Islanda. Ovo osamljeno imanje, jedini objekt na nenaseljenom osrtvu, godinama intrigira posjetioce i pokreće brojne teorije zavjere.

Smještena usred Elideja, mala bijela kuća izazvala je razne mitove – od toga da je utočište u slučaju zombi apokalipse do priča da je pripadala islandskoj pjevačici Bjork ili da je koristi tajnovita vjerska sekta. Ipak, istina je daleko prizemnija: kuću je u 1950-ima izgradilo Udruženje lovaca Elidej kao utočište za lovce na pafine, što je legalna praksa na Islandu i Farskim ostrvima.

Iako je napuštena i bez stalnih stanovnika, kuća je privukla brojne avanturiste. Među njima je bio i popularni jutjuber Rajan Trahan, koji je 2021. dokumentovao svoj jednodnevni boravak na ovom usamljenom mjestu. Dolazak do ostrva nije bio jednostavan: nekoliko brodova, uključujući manji čamac koji je vozio kroz maglu i nemirno more, te uspon uz pomoć užeta kako bi se popeo na obalu, učinili su njegov put pravom pustolovinom.

Sam interijer kuće odiše jednostavnim, rustičnim ugođajem, a krase je drveni podovi i zidovi, logorska peć i primitivna oprema. Kuća nema struju ni unutrašnju vodovodnu mrežu, ali ima sistem za prikupljanje kišnice koji napaja saunu, što je jedno od rijetkih luksuznih obilježja ovog izolovanog doma. Iako izgleda napušteno, kuća je zabilježila više od 11.000 posjetilaca tokom svoje 70-godišnje istorije, prema podacima iz knjige posjetilaca.

Elidej ima bogatu istoriju – u prošlosti su na njemu živjele porodice koje su se bavile ribarstvom i stočarstvom. No, u 1930-ima, stanovnici su napustili ostrvo u potrazi za boljim životnim uslovima na naseljenijim područjima. Danas je posjeta kući moguća samo uz dozvolu Udruženja lovaca Eldej, koje je i dalje vlasnik imanja. (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending