Na najdužoj evropskoj ponornici – Trebišnjici nekada su vodenice bile načičkane duž cijelog njenog toka. Jena od najstaijih (kažu da postoji preko 500 godina) i dalje prkosi vremenu. .
Vodenica se nalazi u trebinjskom naselju Pridvorci, a prema podacima na koje su naišli njeni obnavljači, datira još iz XV vijeka. Zaoisano je da je podignuta 1477. godine. Grupa entuzijasta iz ovog naselja, odlučila je da oživi stari mlin, mjesto koje je godinama bilo izvor prehrane ovih mještana.
Zahvaljujući ovom timu ljudi, stari mlin ponovo melje. Njegova specifičnost je u tome što je sačuvan u izvornom obliku. Zub vremena i snaga vode mu godinama ništa ne mogu. Jedino što je zamijenjeno jesu peraja, a postavljena su nova, metalna i to je urađeno samo iz praktičnih razloga, a ne zato što su stara bila oštećena.
Savo je najstariji, a možda i jedini mlinar u ovom dijelu BiH. Svaki dan dolazi na biciklu i godine mu zaista ništa ne mogu. Možda će ovaj posao ostati na mlađima i možda će se netko naučiti da radi, ali za sada, u Savu mještani imaju najviše povjerenja.
O kvalitetu brašna koje se ovde pravi ne treba puno polemisati. Ne melje se samo pšenica. Melje se ječam, kukuruz, raž. Njegovi proizvođači su mu dali autentičan naziv ‘Ronda. Pridvorački mlin. Domaće, naše’.
“Specifičnost kamena na kome se nalazi vodenica je takav zato što voda ulazi i hladi taj kamen, ne dozvoljava zagrijavanje i gubljenje nutritivnih sredstava samog žita ili brašna”, opisuje Savo zašto se ovako mljeveno brašno smatra najzdravijim.
Mlin nikada nije bio u vlasništvu jednog čovjeka. U ranijim vremenima, kada je ljudska pažnja bila više usmjerena na selo, nego na grad, jedna vodenica je imala 15 vlasnika. Savo kaže da su to većinom bili imućni ljudi, mahom Pridvorčani povratnici iz inostranstva.
Svraćaju ljudi, privlači ih zvuk klepetala, a jedan od inicijatora u šali kaže da ovo može postati mjesto odmora i relaksacije jer voda u kombinaciji sa mlinom proizvodi neke opuštajuće i za uho prijatne zvukove. (Naj portal)
