Pratite nas

Sudbine

Zvala je muškarce u sobu: PENZIONERKU UMALO IZBACILI IZ STARAČKOG DOMA JER JE VODILA LJUBAV SA VRŠNJACIMA

Published

on

Jedan oenzionisani rednjoškolski profesor iz Kanade izazvao je žustru raspravu na Quori pitanjem “Imaju li stariji ljudi intimne odnose u domovima za penzionere?”. On je sa sestričnom i bratićem morao otići u dom za starije zbog ponašanja svoje tete.

“Pozvan sam na sastanak u dom kako bismo razgovarali o ponašanju moje tete i namjeri doma da je zamoli da ode. Kćerka moje tete bila je izrazito pasivna i trebao joj je asertivniji glas. Moj bratić nije imao dobro razvijeno mišljenje o tome i dok nisam došao na sastanak, nisam znao što nije u redu”, započeo je svoju ispovijest profesor koji je ubrzo saznao da njegova teta dovodi muškarce u svoju sobu te da voli piti.

“Problem: moja je teta voljela imati muškarce u svojoj sobi. Preko noći. Posebno je voljela da joj kupuju alkohol. Dom je htio da ona ode. Moj bratić nije znao što bi rekao, ali ja sam znao”, istaknuo je muškarac.

“Rekao sam im da moja teta unajmljuje prostor i usluge. Plaća veliku cijenu za privatnost u svojoj privatnoj sobi. Što god da je tamo radila, nikoga se nije ticalo osim ako nije radila nešto nasilno, nezakonito, opasno ili nemoralno.

“Proveo sam ih kroz svaki termin, osim jednog, kako bih ih natjerao da priznaju da ne znaju tačno što ona tamo radi.

Onda smo došli do nemorala. Moj bratić je bio ponižen zbog svega toga. Vodio sam raspravu kako bih iz perspektive doma otkrio koliko je to što je moja teta imala intimne odnose s muškarcima nemoralno. Bio sam ljutit!”, otkrio je profesor.

“Kazao sam im da nenasilni seks među odraslim osobama uz uzajamni pristanak u privatnosti unajmljene sobe u domu nije nemoralan”, istaknuo je profesor te je zatražio podatak koliko još njih ima intimne odnose uz uzajamni pristanak te jesu li ti spolni odnosi bili zaštićeni privatnošću.

“Moj bratić se dobrano zacrvenio u licu, ali me nije spriječio. Administratorski tim nije želio odgovarati na ta pitanja jer su njihovi privatni životi privatni i nisu za raspravu. Zašto smo onda pozvani razgovarati o spolnom životu moje tete? Nije li on također privatan? Naravno da jest!”.

Profesor je dalje optužio administratore doma za dobnu diskriminaciju.

“Oni su šutjeli, a ja sam uživao. Rekao sam im da je bilo kakva rasprava o aktivnostima moje tete u privatnosti njene sobe tema o kojoj nema rasprave. Objasnio sam da ću biti prisutan na svim sastancima koji se tiču moje tete do kraja njenog života. U očima im se vidio strah”, istaknuo je profesor.

“Kad ljudi zloupotrijebe moć i ranjivi ljudi nisu u mogućnosti zaštititi se, postajem smiren, razuman i samouvjeren. Pa da, stari ljudi u staračkim domovima imaju spolne odnose ako to žele. Sada se zaokupite nečim produktivnim i prestanite razmišljati o glupostima”, opomenuo je na kraju profesor. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending