Pratite nas

Poznati

Znate li priču o pjesmi “Poleti golube moj”: LIJEK ZA LJUBAVNE I PEČALBARSKE RANE

Published

on

Ljubitelji dobre narodne pjesme u danas sa zadovoljstvom uživaju uz pjesmu “Poleti golube moj” koja je prvi put snimljena 1965. Godine. Pjevao je Gvozden Radičević, a komponovao Budimir Buca Jocanović.

Malo je poznato da je pjesma nastala u Bugarskoj, kada je Buca Jovanović bio na tromjesečnoj turneji sa grupom tadašnjih zvijezda. Tokom turneje zadržali su se u jednom gradiću. Buca je imao običaj da malo prošeta uoči koncerta. Onako umoran i zamišljen, nije ni primijetio da mu se kraj nogu šepuri jedan bijeli golub.

Istog dana, već negdje na sledećem raskršću, Buca ponovo sreće svoju “bijelu prikazaniju”. Osjećaj nije bio nimalo prijatan, Buca je pomislio da se nešto ružno dešava kod kuće. Tako je i bilo. Buciom sinu Milošu je puklo slijepo crijevo, pa je završio na Dječjoj klinici.

“Izgleda da je Buca sve to naslutio. Golub kao da je pikirao Bucu. Pratio ga je tokom šetnji i dopratio do samog hotela, čak mu je sletio i na prozor.

Kad je Buca još jednom izašao iz hotela, goluba nije bilo ali se rodila melodija i tekst koji je dovršio u svojoj sobi.

Pjesma je snimljena u studiju Radio Niša, sutradan je puštena na radiju, a ubrzo se našla i na singlu Gvozdena Radičevića zajedno sa pjesmama “Lijepa Mejrema”, “Jedan dan, jedna noć”, “Svadbena pjesma”. Ploču su kupovali i oni koji nisu imali gramofon, a oni koji nisu imali ni ploču ni gramofon slušali su je svakodnevno u željama i čestitkama slušalaca. “Poleti golube moj” liječila je i ljubavne i pečalbarske rane miliona Jogoslovena.
Ispalo je otprilike ovako: koliko se Buca sreo sa golubom, toliko se puta pjesma pozlatila. Iz Jugotona je stigao izvještaj da je ploča “planula” u pola miliona primjeraka.

Svi članovi Bucinog ansambla obukli su nova plava odijela. Izgledali su kao piloti sa izgraviranim bijelim golubom na reverima. (Naj portal)

Poznati

Estradni počeci: ZNATE LI DA JE AMELA ZUKOVIĆ DOBILA PRVU LIČNU KARTU U KAFANI “KOD DAVIDA”

Published

on

Jedna od najpoznatijih sarajevskih kafana 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka bila je ona “Kod Davida” u Nedžarićima. U njoj se uvijek tražilo mjesto više, a tamo su mnoga poznata imena narodne muzike doživjela muzičku afirmaciju.

U to vrijeme rahmetli Ćazim Čolaković je slovio za jednog od najboljih i najtraženijih pjevača i dugo vremena bio je zaštitni znak kafane “Kod Davida”. Ona je bila odskočna daska u karijeri i Šerifu Konjeviću, Halidu Muslimoviću, Ameli Zuković, Semiru Ceriću Koketu, Rizi Hamidoviću…

“To je stvarno dugo vremena bila kultna kafana. Specifičnost njegove kafane su brezove polutke po zidovima, a školjke od jaja po plafonima. U prvom dijelu su bile kožne kifle, a u drugom dijelu klasični stolovi. Iznad stolova bile su korpe koje su bile pričvršćene silukom na plafonu i bile su numerisane. Kada se korpa spusti na sto, niko tu ne sjeda i ti gosti mogli su doći u 22 sata. Tu su dolazili najpoznatiji sportisti, političari, privatnici, glumci, pjevači…

Od mlađih gostiju u to vrijeme sjećam se Nijaza Skenderagića. David je vršio posebnu selekciju gostiju. Većinom su to bili stalni gosti, negdje oko 90 posto, a ostalih 10 posto morali su proći njegovo testiranje. Za specijalitete u kafani bila je zadužena Davidova supruga, a na vratima je stajao njen brat koji je bio bivši policajac – prisjeća se Amela Zuković.

Zuković je u ovom poznatom sarajevskom ugostiteljskom objektu pjevala skoro dvije godine.

“Kod Davida sam svaku noć nastupala tokom 1982. i 1983. godine. To mi je bila odskočna daska za dalje u karijeri. Vlasnik David mi je jako puno pomogao. On je lično platio šest mjeseci korepeticiju sa Jozom Penavom. Znao je da imam potencijal, ali da to treba neko usmjeriti na pravi način. Kod njega sam dobila i prvu ličnu kartu, jer sam tamo počela pjevati kada sam imala 17 godina – sjeća se Amela Zuković (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending