Pratite nas

Sudbine

Život na granici: SVAKI PUT KADA IDE U TOALET, JULIJA MORA DA PREĐE GRANICU!

Published

on

Vrhunac apsurda dogodio se u prodavnici „Zeman“ kroz koju prolazi i državna granica. U jednom trenutku morali su crvenom trakom da zatvore radnju u Belgiji, dok je ona u Holandiji ostala otvorena.

Zidane kuće od crvene cigle, vjetrenjača, kaldrme, crkve – grad Barle na granici Belgije i Holandije na prvi pogled ne izgleda nimalo drugačije od bilo kog prosječnog holandskog grada. Ali Barle je i dalje vrlo poseban. Samo ovdje se može dogoditi da ručak pripremite u jednoj državi, a jedete u drugoj. Da biste sjedili sklupčani u svojoj fotelji i gledali televiziju preko granice. Ili čak da muž i žena spavaju u istom krevetu, ali sa obje strane granice.

Kako je to moguće? Tako se Barle sastoji od dijelova Belgije i Holandije koji su toliko isprepleteni da granica prolazi kroz razne objekte u gradu – od privatnih kuća, restorana, kafića do muzeja i galerija.

Granica je obilježena bijelim krstovima po cijelom gradu i zaštitni je znak kompanije Barle. Bizarna geografija ovog grada datira iz srednjeg vijeka kada su parcele bile podijeljene između plemićkih porodica.

„1198. vojvoda Hendrik dao je zemlju u Barlu u zakup lordu Brejdiju, ali lord Brejdi je mogao uzeti samo neobrađenu zemlju, a zemlju koju je vojvoda Hendrik već obrađivao zadržao je za sebe“, objasnio je gradonačelnik za DV. Gol.

Kada je Belgija 1831. godine proglasila nezavisnost od Holandije, morala je da se odredi granica između takvih podijeljenih parcela.
Od obale do Njemačke, granica se povlačila korak po korak, ali kada su stigli do Barlea, samo su ih preskočili i ostavili za kasnije. Ovo naknadno rješenje stiglo je tek 1995. godine i tako su stvorena dva grada – Barle Hertoch u Belgiji i Barle Nassau u Holandiji, sa ukupno 30 enklava – 22 belgijske enklave u Holandiji, sedam holandskih enklava u belgijskim enklavama u Holandiji i jedan Holandska enklava u Belgiji.

„S obzirom na to da u cijelom svijetu ima ukupno oko 60 enklava, volimo da kažemo da smo svjetski prvaci u broju enklava“, kaže Villem de Gaulle.

Ali uspostavljanjem granica stvari nisu postale jednostavnije, jer je granica odjednom prešla ulice, parkove, parkirališta, prodavnice, galerije, pa čak i kuće. Da bi došli do birokratskih zavrzlama, u Barleu su uspostavili pravilo ulaznih vrata, koje kaže: gdje su vam ulazna vrata, tamo je i vaše državljanstvo.

„Svaki put kad odem u toalet, moram da pređem granicu. Srećom, nema carine “, kaže Julija Lemans. I njenu kuću prelazi granica. Nekim građanima donio je nove glavobolje,.

Gospođi koja je 68 godina života provela kao belgijska državljanka, 1995. godine birokrati su pokucali na vrata i rekli:

„Vaša ulazna vrata su u Holandiji i sada ste holandski državljanin. Morate da nabavite novi pasoš “…(Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Avantura Pešterom: POGLEDAJTE “GODOVSKU PEĆINU” U KOJU ULAZITE U SRBIJI, A IZAĐETE U CRNU GORU!

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending