Pratite nas

Zanimljivosti

Vrijeme da se počnu šamarati pojedini muškarci: NE POSTOJI DEKOLTE KOJI KAŽE “PIPAJ ME”

Published

on

Juče sam na jednom portalu pročitala da je jedan pripadnik naše policije pijan pipkao stjuardesu dok je bio na službenoj dužnosti. U avionu, razumije se.

Kao da je bitno naglašavati da je bio na dužnosti, pijan i da je ona bila stjuardesa. Žene se ne pipkaju. Osim ako to same ne žele. Ali, znaš ono, stjuardesa je „konobarica“ u avionu. Obično se*si obučena. To ti valjda kao muškarcu daje pravo da je pipaš.

Reći ću vam nešto o sebi, zato što mi je tako najlakše da vam pokažem poentu. I najličnije je. I najviše me boli i tangira.

Grudi su mi porasle u petom razredu. Kada su dječaci u pubertetu, to im je i više nego dovoljno razloga da postaneš predmet njihove žudnje. Meni se sva ta pažnja koje su moje grudi imale uopšte nije dopadala. Nosila sam bratove široke majice, hodala pogrbljenih ramena, kao da su moje grudi bile nečije tuđe i nešto zbog čega bi trebalo da se stidim.

S godinama smo se moje grudi i ja zavoljele, pa sam tako prestala da ih sakrivam. Moje sise su bile moja stvar. To što nosim majicu sa dekolteom, a budimo realni kada imaš sise svaka majica sa izrezom je dekolte, ne daje nikome za pravo da mi dobacuje na ulici.

Doživjela sam to milion puta. Smijala se. Doživjela sam da je djevojka ošamarila dečka jer se okrenuo i gledao u moj dekolte. Doživjela sam da me smatraju jeftinom. Da zbog mojih grudi misle da spavam tek tako sa svima i da je dovoljno samo da pitaju.

Zašto muškarci misle da mogu da tako razgovaraju sa nama, ako smo u kratkoj suknji, ili majici sa dekolteom? Zašto je garderoba mjerilo nečije „čestitosti“? I ove zakopčane do grla se jebu. I varaju. I imaju điđđi miđi usput. I sa strane. Nema to veze sa tim kakvu majicu nosiš, već sa tim kakav si čovjek.

Da li žene dobacuju muškarcima na ulici? I kako bi se oni osjećali da ih svedemo na isključivo se*sualno? Reći će neko da je to san svakog muškarca, a ja ću reći da svako od nas u nekom trenutku poželi da neko u njemu vidi više od guzice i sisa.

Doživjela sam nekoliko puta da su muškarci sa kojima sam se družila u nekom trenutku od mene poželjeli više od prijateljstva. Osjećala sam se prevarenom i krivom. Oni su za mene bili potpuno aseksualna bića, drugari. Kao što nisam željela da spavam sa svojom drugaricom, tako nisam ni sa njima.

Doživjela sam nekoliko puta da se sredovječni muškarci okreću za mnom na ulici. I nisam se osjećala ni poželjnom, ni se*si, već ljutito. Odakle im pravo? Tim muškarcima svaka žena mojih godina je sedmica na lutriji, i nisam se zbog toga smatrala poželjnom, smatrala sam njih jadnim.

Doživjela sam da mi sviraju iz auta potpuni stranci. I zašto ljudi misle da je to kul i kulturno? I šta muškarci sa tim hoće da ti kažu?

Na keraju, doživjela sam da me prijatelj mog djeda dok sam ja imala sedamnest godina uhvatio za grudi. Osjećala sam se prljavo i jadno. Krivo. Proklinjala sam te proklete grudi. Gurnula ga, pobjegla glavom bez obzira i plakala svojoj drugarici. Dugo.

Takav osjećaj vlastite bespomoćnosti sam osjetila još jednom kada me je potpuni stranac na ulici uhvatio za grudi i pobjegao. Nekoliko godina kasnije. Tada sam prvi put poželjela da ozbiljno naudim nekome.

Zašto su pojedini muškarci takvi bolesnici? Čime to sebi u glavi opravdaju? I zašto je svaka žena sa sisama automatski žena lakog morala koja od tebe i ne traži ništa drugo već da je pipaš.

Jednom su mi rekli da to sama tražim. Kao da ja ne umijem da govorim i tražim, što mi se traži.
Tako i baja. Na službenoj dužnosti, odlučio da se zabavi, pipajući stujardesu. I u Srbiji već famozni načelnik opštine koji je uznemiravao drugu uposlenicu. Kažu drugi pripadnici muškog klana (bavili su se istraživanjem njenog FB profila) sama je to tražila jer se provokativno oblačila na posao.

Ja imam pravo da te provociram kako hoću. Dok god ti ne kažem da to želim, ti nemaš pravo da me pipaš. Ni mene, ni bilo koju drugu ženu na planeti. To je toliko prosto da ne vidim šta tu ima biti nejasno. Žena možda da stoji i gola, ti nemaš pravo da je diraš. Ako ti nije dozvolila.

Za mene se*s nije nikakav tabu. Obožavam i da se šalim. Sa svojim vršnjacima. Nikako ne sa muškarcima gotovo duplo starijim od mene, jer je nekako ljigavo i degutantno.

Da li se muškarci trude da nas svedu na isključivo se*sualna bića jer misle da će oni tako biti vrijedniji ili misle da će nama biti poželjniji. Ne znam. Da li možda žele da nas obezvrijede i da nam time pokažu kako nikakve druge vrijednosti i nemamo.

Ne znam ni to. Ali, neko bi zaista trebao početi šamarati pojedine muškarce. (Naj portal)

 

Zanimljivosti

Veliki planovi Rotary Cluba Cazin, prvo pomažu Gradskom dječijem obdaništu

Published

on

Rotary Club Cazin već u prvim mjesecima postojanja napravio je zapažene rezultate.

Ovaj klub je predstavljen u junu na Konferenciji Distrikta 1910, kojem pripadaju i bosanskohercegovački klubovi, a njegova prva predsjednica je Esmira Kapić.

Rotary Club Cazin ima 23 člana, među kojima su uspješni doktori, ekonomisti, te biznismeni poput Refika Rošića, Mensura Mulalića, Suada Beširevića, Enesa Harbaša, Azre Bajrić, Minke Seferagić….

– Svi naši članovi su visokoobrazovani i lideri u svojoj struci. Zadovoljna sam šta smo sve učinili u vrlo kratkom roku. Bilo je malo teže i malo više posla nego što sam pretpostavljala. Naš prvi projekat vezan je za Gradsko dječije obdanište u Cazinu. S tim smo se predstavili na Distriktnoj konferenciji u Sarajevu, kada smo zvanično primljeni u Rotary zajednicu. Planiramo omasoviti članstvo dodatnim kvalitetnim ljudima koji mogu uložiti vrijeme i novac u naše humanitarne akcije – kaže Esmira Kapić.

Rotary Club Cazin ima velike planove za narednu godinu.

– Prvo moramo završiti realizaciju dva projekta koja smo započeli. To su donacija knjiga za kantonalnu Gradsku biblioteku „Bibliobus“. Potom donacije kindl čitača i knjiga za našu Gradsku biblioteku Cazin. Planiramo završiti naš prvi projekat edukativnog karaktera vezano za dentalnu medicinu i zaštitu zuba kod najranijeg uzrasta djece, koji je obuhvatio sve dječije vrtiće i osnovne škole.

Tu su i projekti vezani za djecu u Centru za razvoj inkluzivnih praksi, humanitarno veče u kojem bi klub imao otvorena vrata za sve građane, i, naravno, prihod bi usmjerili u naše humanitarne akcije.

Namjeravamo posjetiti Rotary Clubove u BiH koji budu imali proslave godišnjica i pokušati ostvariti kontakt i trajne veze sa nekim od Clubova u susjednoj Hrvatskoj – kaže Esmira Kapić. Ona je, inače, i vlasnica firme za računovodstvo i reviziju doo „Rew-Est“ Cazin.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending