Pratite nas

Sudbine

Vatrogasci ga dizalicom vodili kod ljekara: ISPOVIJEST NAJDEBLJEG ČOVJEKA TEŠKOG 298 KILOGRAMA

Published

on

Najdebljem čovjeku ljekari su jedva spasili život, i to zahvaljujući vatrogascima koji su ga dizalicom izveli iz stana sa trećeg sprata, a u svojoj ispovijesti otkriva kako je nastala opsesija za hranom.

Sa samo 26 godina, Jayson Holton imao je 254 kilograma. Njegova kilaža bila je prevelika i za operaciju smanjenja želuca i trenutno je najdeblji čovjek u Velikoj Britaniji. Danas ima 32 godine i 298 kilograma, a njegovo zdravlje je toliko ugroženo, da su ljekari u junu ove godine jedva uspjeli da mu spase život. Jayson je sumnjao da mu prijeti moždani udar i krvni ugrušak, zbog čega je jednog dana nekoliko puta zvao Hitnu pomoć, prenosi Net.hr.

Kada su ljekari došli na kućnu adresu, samo nekoliko trenutaka prije potpunog otkazivanja organa, bezuspješno su pokušavali da ga podignu. Cijela situacija trajala je satima, jer Jayson zbog limfedema nije mogao da hoda. Limfedem je hronično, neizlječivo oboljenje koje karakterišu otoci. Ljekari su pozvali vatrogasce, koji su ujedno angažovali i građevinske inženjere kako bi se uklonio prozor na trećem spratu. Oko tridesetak vatrogasaca podiglo je Jaysona i smjestilo ga u dizalicu, a ova procedura trajala je sedam sati.

“Postojao je rizik da neću preživeti podizanje. Bilo je problema sa mojim nivoima kiseonika, ali rekao sam svojim spasiocima da nastave, inače bih umro sam u svom stanu”, rekao je Jayson koji je stavljen pod nadzor.

Inače, Jayson je na dnevnom nivou konzumirao više od pet litara gaziranih napitaka. Ljekari su mu zabranili ovo piće, a odmah je započeo sa procesom stroge dijete. Ovo se Jaysonu nije dopalo, pa je prijetio da će zvati policiju, tvrdeći da su mu “prekršena ljudska prava”.

Ipak, svi se pitaju kako je moguće da neko ima 298 kilograma u 32. godini života?

Jayson otkriva da je opsesija za hranom nastala zbog traume iz djetinjstva. Izgubio je oca u saobraćnoj nesreći, a tada je imao 21 godinu. Utjehu je pronalazio u hrani i kako kaže, jeo je ponovo poslije svakog obroka, krijući se od majke, prenosi Mondo.

Kada je bio tinejdžer, imao je 152 kilograma. Tada mu je savjetovano da ide u kamp za gojazne osobe u New Jersey u trajanju od devet sedmica. Ipak, zbog problema sa krvnim pritiskom, Jayson je odustao i od ove borbe.

Šta je Jayson jeo?
Oduvijek je imao nezdrave navike. Za doručak je jeo četiri kese čipsa, a dnevno je u svoj orgnizam unosio oko pet litara gaziranih pića.

“Ako pokušam da hodam, glava mi je toliko napregnuta, od nošenja tolike težine, kao da sam naglavačke na toboganu. To je opasno. Da nisam nazvao hitnu, bio bih mrtav. Nisam mogao da dišem. Osjećao sam se kao da je nešto blokirano u meni i gušio sam se”, dodao je.

Jayson je trenutno na strogoj dijeti koju su prepisali ljekari, kao i na listi čekanja Svjetske zdravstvene organizacije za operaciju smanjenja želuca. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending