Pratite nas

Sudbine

Uspjela je pobijediti sterilitet, ali nije sačuvala brak: RADETOVA ŠVALERKA MI JE DOŠLA NA VRATA I ZAMOLILA ME DA GA OSTAVIM

Published

on

Suprug i ja živimo zajedno već 13 godina. Nakon što smo se upoznali, zabavljali smo se dvije godine, a potom smo se vjenčali. Dugo nismo mogli da imamo djecu: gdje sve nismo išli i koje sve čajeve nismo pili da bismo uspjeli da dobijemo dijete.

A onda nakon deset godina, sreća nam se osmjehnula. Dobili smo devojčicu. Muž je tada bdio nad nama, ugađao nam…

Međutim, kad se Katarina rodila sve se nekako promijenilo. U mom životu on više nije bio prioritet – sad je dijete bilo najvažnije. Ali, dijete je konstantno noću plakalo i da ne bih budila muža, ja sam sa njom prešla u drugu sobu.

Kad sam se sa kćerkom preselila u posebnu sobu, osjećanja mog muža su se ohladila. Počeo je da radi duže, a kući je dolazio prilično umoran. Kao rezultat toga, skoro smo prestali da razgovaramo. Sve što bih čula od njega bilo je:

“Jako sam umoran, ne mogu sad da razgovaram…”

Jednog dana neko je zazvonio na vratima našeg stana. Pošto sam očekivala drugaricu, otvorila sam vrata bez razmišljanja. Na vratima je stajala mlada dama. Izgledalo je da nema više od 20 godina. Ljubazno me pozndravila i rekla:

“Ana? Želim da sa vama ozbiljno razgovaram o vašem mužu.”

Stajala sam kao skamenjena i nisam znala kako da reagujem. Došla je neka djevojka u moju kuću sa nekom pričom o mom mužu. Njena ozbiljnost me je uznemirila. Pozvala sam je da uđe u stan kako cijeli komšiluk ne bi čuo nastavak razgovora. Nije htjela da ulazi dalje u stan, pa je odmah u hodniku počela sa pričom.

“Istina je da se ja i Rade viđemo već neko vrijeme…”

Bila sam šokirana, samo sam zbunjeno izjavila: “Šta hoćeš da kažeš?”

“Šta nije jasno? Šta ne razumiješ? Želim da te zamolim da ga ostaviš. On ne može direktno da priča sa tobom, ne želi da te povrijedi. Zato sam ja odlučila da ti sve ispričam”.

Nakon tih riječi ona je otišla, a ja sam ostala u nevjerici.

Kad mi je došla prijateljica morala sam da glumim da sam dobro i da se ništa važno nije desilo. Muž je i ovaj put kasno ušao u stan. Očigledno je znao da me posetila njegova ljubavnica jer je odmah sa vrata rekao:

“Odmah ću da spakujem svoje stvari. O podjeli imovine ćemo kasnije…”

Sve u glavi mi je zvonilo od bijesa. Osjetila sam da mi pritisak raste i samo sa prosiktala:

“O kakvoj ti imovini pričaš? O stanu koji mi je ostao od roditelja? Gubi se da te moje oči ne vide. Jedino na šta imaš pravo je da dijete viđaš jednom nedjeljno i da redovno plaćaš alimentaciju!”

Muž me pogledao zaprepašćeno, ali ubrzo je “podvio rep” i izašao iz kuće.

Tebalo mi je par mjeseci da se oporavim od ovog stresa. Muškarcima još nisam počela da vjerujem. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending