Bugenvilija (lat. Bougainvillea spectabilis) je drvenasta, ukrasna penjačica iz porodice noćurkovki. Poznata je i pod imenima bogumila, bugenvilja, bugenvileja, bugenvila.
Iako sam cvijet bugenvilije nije ugledan, njeno lišće (brakteje) kojih ima u različitim nijansama boja od narančaste i žute pa sve do nijansi ružičaste i ljubičaste doprinose da biljka izgleda lijepo i raskošno. Boje pricvjetnog lišća se mijenjaju kako biljka stari, pa tako, tokom vremena, nijanse poprimaju svjetliju ili tamniju boju.

Najraskošnije i najbujnije su bugenvilije stare od 4 do 5 godina kada dostižu vrhunac svoje ljepote i obogaćuju svaki prostor. Osim po karakterističnim bojama i ponašanju listova, vrste možete prepoznati i po samoj bujnosti i visini. bugenvilija može da bude do 25 metara visoka i prečnika 6 metara.
Porijeklom potiče iz Južne Amerike, a sama niče i na suptropskim i tropskim prostorima.

Vremenski uslovi sadnje: sunčano, puno svjetlosti. Vrijeme cvjetanja: april –oktobar. Visina: preko 25 metara, Širina: preko 6 metara

Do danas je otkriveno oko 18 različitih vrsta, a najpoznatije su bougainvillea spectabilis, bougainvillea glabra i bougainvillea peruviana, čijim su se ukrštanjem dobile ostale takozvane „hibridne vrste“ ove biljke.

Bougainvillea spectabilis
Ima priperke crvene, ljubičaste i ružičaste, boje, prilično su velike i imaju oblik jajeta, a cvjetovi su krem boje. Lišće je veliko, može da bude zaobljeno ili ovalno, a po ivicama i s donje strane je prekriveno dlačicama. Osim lišća, stabljika je takođe prekrivena dlačicama s velikim i zakrivljenim trnjem čime postaje prepoznatljiva svima.

Bougainvillea glabra
Za razliku od Bougainvillea spectabilis, Bougainvillea glabrama ima glatko lišće bez dlačica, ima oblik elipse i najšira je u sredini biljke, a grane su puno tanje nego kod spectabilis. Priperci su trouglastog oblika i najčešće ljubičastih nijansi iako se mogu naći i u bijelim, lila, ledeno ljubičastih i ružičastih tonova. Cvjetovi variraju između bijele i krem boje, a trnje joj je tanko, kratko i zakrivljeno na vrhovima. Cvjeta nekoliko puta u godini, a najbolja je za gajenje u cvjetnim saksijama.

Bougainvillea peruviana
Zimzelena penjačica koju ćete lako da prepoznate po zelenoj kori. Lišće joj je dugo i tanko u obliku elipse i bez dlačica. Priperci su zaobljeni te crvenkasto-ljubičaste oli ružičaste boje, a cvjetovi su joj žuti. Trnje je uspravno i kratko. Kao i Bougainvillea glabra cvjeta nekoliko puta u godini.

Sadnja bugenvilije
Sadnja biljke na prostorima Mediterana moguće je samo na sunčanom i otvorenom mjestu, dok na prostorima gdje su zime hladne zahtijeva prozračan i zatvoren prostor s puno svjetlosti. Sadnja se preporučuje u jesen da bi se tokom preostalih toplih dana, do zime, biljka dobro ukorijenila.

Sadi se najmanje 30 cm od zida da bi imala dosta mjesta za razvoj i rast, a zbog bujnosti i visine zahtijeva debelo i čvrsto stablo. Dubina na koju se sadi treba da bude od 10 do 15 cm dublje nego sadnja u cvijetnoj saksiji jer će tako biljka lakše da podnese hladno vrijeme i nalete vazduha.

Razmnožavanje bugenvilije
Razmnožavanje se radi u septembru i to najčešće reznicama. Zdravim stabljikama se vrhovi režu na dužinu od 10 do 15 cm. Odvajanje reznica se preporučuje s više matičnih biljaka. Donje listove trebate odstraniti (režu se ispod lišća), a na reznice trebate do polovine staviti supstrat kao što je, recimo pijesak.

Biljka zahtijeva redovno zalivanje, a savršena temperatura za ukorjenjivanje je između 23 i 27 stepeni. Reznice zahtijevaju položaj na kojem ima mnogo svjetla, ali nije ih dobro čuvati na južnoj strani. Osvjetljenje treba da bude indirektno, a vazduh u prostoriji ne smije biti suh.

Kada mlado lišće počne da raste, biljka se ukorijenila pa je potrebno presađivanje u veću saksiju ili jr presaditi vani. Na dno saksije dobro bi bilo staviti stiropor. Ako želite presaditi bugenviliju u baštu, morate izabrati vrijeme kad temperature počinju rasti, obično tokom marta.

Da bi što bolje i duže cvjetala zahtijeva plodno i rastresito tlo koje dobro propušta vodu, a najbolje bi bilo da ju posadite na mjesto gdje će barem pola dana biti na direktnom suncu, a pola dana u sjenci.

Gajenje bugenvilija
Bugenvilija je biljka koja je jednostavna i zahvalna za gajenje jer je izdržljiva i otporna na štetočine i bolesti. Ali teško podnosi naglu promjenu životnih uslova pa je potrebno postepeno prilagođavati ako se premješta sa spoljašnjog u unutarnji prostor. Hladnoću mogu najbolje podnijeti one sa ljubičastim pripercina, dok bijele, žute, narandžaste i crvene nisu otporne na niže temperature.

Ako bugenviliju preko zime držite u zatvorenom prostoru, vazduh ne smije biti suh kako joj ne bi otpalo lišće i cvijeće. Za uspješno gajenje bugenvilije veoma je važno smjestiti ju na svjetlo, prozračno i sunčano mjesto.

Preporučena temperatura je do 10 stepeni, mada zdrava i održavana biljka može preživjeti i na -7 stepeni. Preko zime bugenvilija miruje i ne zahtijeva puno vlage, dovoljno je da je zalijete jednom u svake tri do četiri nedelje kako se korijen ne bi osušio.

Ipak, krajem januara počinje zahtijevati obilnije zalivanje i više temperature nego u zimskim uslovima. Jednom kad korijen očvrsne i biljka naraste, ne treba joj puno vlage, ali je važno da joj zemlja ne bude potpuno suha.

Održavanje bugenvilija
Na proljeće se presađuje i obrezuje, a preko ljeta se preporučuje ukopati je sa cvjetnom saksijom u baštu na sunčano mjesto ili je držati vani negdje na otvorenom, recimo balkonu, gdje dopire sunce.

Izdanci kod ljubičaste vrste prikraćuju se odmah nakon cvjetanja kako bi nastavila cvasti i zadržala oblik.

Bougainvillea glabra cvjeta na mladim izbojcima pa ih je ljeti potrebno skraćivati i do nekoliko puta, dok se kod ružičastih vrsta s dlačicama na listovima režu samo oni koji su predugački. Kod nje se početkom zime obavezno režu svi izdanci koji su narasli dužinom glavnog stabla. Tako se biljka neće iscrpiti, a ostavlja se granje koje će na proljeće oblikovati njenu krošnju, a na ljeto procvasti.

Postoje i vrste koje cvatu na dvogodišnjim izbojima u proljeće pa se njih obavezno obrezuje ljeti.

U vrijeme cvjetanja zahtijeva barem 5 sati direktne sunčeve svjetlosti. Ako je držite u zatvorenom prostoru, najbolje će joj odgovarati popodnevno sunce i južna strana.

Bugenvilija je jako jednostavna i zahvalna biljka kada joj se pruži dosta svjetlosti. Nije zahtjevna po pitanju đubrenja, ali neki preporučaju đubrenje barem jednom mjesečno. Bugenviliju je najbolje đubriti kombinovanim skompostom odmah u proljeće kada se premješta na otvoreno.
Bolesti i štetočine bugenvilije

Iako je biljka otporna na bolesti i parazite, može se desiti da ju napadnu lisne vaši i crveni pauk, a u čemu vam može pomoći insekticid.

Upotreba bugenvilije
Bugenvilija se najčešće sadi zbog toga što je dekorativna i uljepšava svaki prostor. Može se gajiti kao ukrasna živa ograda, žbunje, bonsai, u cvijetnim saksijama, visećim teglama, pustiti je da se penje preko rešetki ili uz zidove. Idealna je za ukrašavanje dvorišta, a sadnjom na nekim prostorima će suzbiti rast korova. Cvjetovi su gorkog okusa, no jestivi i koriste se za razna pića (čaj protiv kašlja) i salate.

Istorija bugenvilije
Otkrio ju je francuski naturalist Filbert Komerkon (Komerson) davne 1768. godine na delovima uz obalu Brazila, u Rio de Žaneiru. Nazvao ju je Bougainvillea u čast istraživaču, sunarodnjaku, istraživaču i pomorcu Luju Antoan de Bugenvilu na čijem je brodu La Bodus plovio tri godine svjetskim morima i okeanima.
Na Havajima ju zovu đavoljim cvijetom zbog crvenih priperaka i trnja, a koriste ju za izradu tradicionalnih vijenaca koje dijele u znak dobrodošlice. Vjeruje se kako bugenvilija u većini država simbolizuje dobrodošlicu.

Bugenvilija je nacionalni cvijet Grenade, a vijenac bugenvilije, unutar kojeg se nalazi sedam crvenih ruža nalazi se i na grbu ove karipske države. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Trik za njegovanje cvijeća u bašti: PRAŠAK ZA PECIVO UKLANJA GLJIVICE NA BILJKAMA (RECEPT)