Pratite nas

Sudbine

Ukleto mjesto na beogradskoj Adi Huji: TU GDJE JE POGINUO MATEJ, U SMRT JE OTIŠLO JOŠ TROJE LJUDI, UBIJEN JE MUŠKARAC…

Published

on

Danas je u medijima odjeknula tužna vijest da je kod Ada Huje u Beogradu nađeno tijelo muškarca čija se odjeća poklapa sa onom koju je u vrijeme nestanka nosio Splićanin Matej Periš. Čeka se još samo zvanična potvrda nakon analize DNK, mada je sasvim izvjesno da je riječ o nesretnom Splićaninu. Nakon ove tragedije počeo se vraćati film svih nesreća koje su zadnjih godina se dešavale na Ada Huji

Poluostrvo Ada Huja prostire se od Pančevačkog mosta do naselja Višnjica, na desnoj obali Dunava. Od centra Beograda udaljeno je svega četiri kilometra, no unatoč tome, godinama je bilo svojevrsno “slijepo crijevo” , koje je služilo kao deponija šute.

Dio je gradske općine Palilula, a Grad Beograd na svojim stranicama navodi da, realizacijom novih razvojnih projekata, Ada Huja ima šanse da postane jedan od prirodnih bisera i najvećih potencijala srpske metropole. Srpski mediji još su prije više godina Adu Huju prozvali “ukletim mjestom” zbog niza nesreća, tragedija, ubojstava i požara koji su se tamo dogodili.

Tako je Blic početkom avgusta 2018. pisao o požaru restorana Carska ohota, koji je potpuno izgorio, no srećom, niko pri tome nije stradao. Najveća tragedija koju Beograđani pamte svakako je pogibija troje mladih 2014. godine. Anastasija Stajić (16), Nemanja Antić (18) i Miloš Janković (20) utopili su se 11. studenog 2014. godine nakon što je BMW u kojemu su bili sletio u Dunav upravo na mjestu gdje je, prema navodima srpskih medija, pronađeno zasad još neidentificiranog mladića.

Troje putnika iz automobila preživjelo je nesreću s teškim povredama, a jedan poginuli mladić vozio se u prtljažniku jer za njega u automobilu nije bilo mjesta. Istraga je pokazala kako vozač nije imao položen vozački ispit, a kobnog jutra vozio je više od 110 kilometara na sat. za izdazivanje prometne nesreće s troje poginulih pravomoćno je osuđen na sedam godina zatvora.

U decembru 2016. u restoranu Carska ohota je ubijen Zoran Todorović (48). Za njegovo ubistvo pravosnažno je u martu 2019. na 13 godina zatvora osuđen njegov kum Aleksandar J. (33). Teretili su ga da je 8. decembra 2016. došao u restoran na Adi Huji, noseći prepravljenu – skraćenu lovačku pušku. Prišao je stolu za kojim je sjedio Todorović te iz puške ispalio u njega dvije patrone. Zatim je izašao iz restorana, ponovno napunio pušku i ispalio još jednu patronu u žrtvu nakon čega je pobjegao.

Nedaleko od mjesta gdje je troje mladih preminulo, u januaru 2018. u Dunav su sletjeli 50-godišnjak i 25-godišnjakinja, no spašeni su brzom reakcijom ribara koji ih je izvukao na obalu.

U restoranu Carska ohota 2012. godine u julu 2012. pretukli su mladića koji je branio djevojku. Više mladića palicama je pretuklo Nenada Vučkovića, koji je preminuo u bolnici od posljedica udarca u potiljak.

Adom Hujom harali su i požari. Jedan od većih izbio je u srpnju 2017. u Tvornici kartona Beograd, popularno zvanoj “Kartonka”. Gorjela je velika količina kartona, a mediji su pisali da se deset vatrogasnih ekipa satima borilo s vatrenom stihijom. Mjesec dana prije toga u gašenju požara u istoj tvornici poginuo je vatrogasac. Radnici su požar pokušali sami ugasiti te su prekasno zvali vatrogasce zbog čega je vatra zahvatila kotlovnicu, koja je eksplodirala.

Na stranicama Grada Beograda navode da se na Adi Huji godinama, još od 1960. godine, odlagalo smeće iz cijelog Beograda, dok deponija nije preseljena u Vinču, a gomile otpada su preorane i prekrivene zemljom.

Eko sistem Ade Huje i dalje ugrožavaju ostaci propalih betonja, deponiji pijeska i šljunka, tvornica papira, a naročito kanalizacija i vode Mirijevskog ostrva koje se izlijevaju u rukavac Dunavac iza Ade Huje.

Generalnim urbanističkim planom tamo je predviđena gradnja stambeno-komercijalnog kompleksa, dok će veći dio poluotoka biti izletiše sa sportskim terenima i uređenim zelenim površinama. Na Adi Huji nalazi se najveća karting staza na Balkanu, a tamo se planira izgraditi još jedan most preko Dunava dug preko tri kilometra. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending