Na današnjji dan prije šestnaest godina, napustio nas je posljednji autentični sevdalija iz Cazina Bajro Redžić. Preselio je na Pravedniji svijet 23.11.2004. godine. NIje imao ni 60 godina. Sudbina je tako htjela.

Bajro Redžić je bio jedan od najvećih sevdalija na eks jugoslovenskom prostorima, koji nikada nije ganjao komercijalu. Uživao je pjevajući i svirajući za sebe, svoje društvo, pa i najveće estradne zvijezde. Primjera radi sedamdesetih godina su Safet Isović I Lepa Lukić specijalno odlazili u kafane gdhe svira I pheva Bajro. Lepa je plakala, a on pjevao i svirao.

Priliku u diskografiji jedini mu je dao Halid Muslimović, čija je diskogrtafska kuća “Halix” u poratnim godinama izdala jedan njegov CD. Bajru je posebno sevdisao Vehid Gunić, koji ga je često predstavljao u čuvenom sevdalijskom serijalu “Meraklije”. Sevdisao ga je i Omer Pobrić, pa mu je u Institutu sevdaha za života izdvojio posebno mjesto. Jedino u Kući sevdaha u Sarajevu nema mjesta za Bajru Redžića. Tamo, nažalost, sjede ljudi koji niti poznaju, niti cijene najveće muzičke vrijednosti sa područja BiH. Sjede neznalice, nažalost.

Rođen je u Polju 1944. godine, a odrastao u Banja Luci gdje mu je majka radila u tamošnjoj fabrici. Tu je izučio limarski zanat. Svirao do tada frulu, sa 14 godina već stao na veliku scenu u Sanskom Mostu kao mladi solista sevdaha.

Po završetku škole majka mu je kupila harmoniku, marke „Melodija“, te je kratko učio svirati kod Miloša Topića. Sa 20 godina ga Nikola Đedović uči notalno pismo.

Svirao je širom bivše države, izučavao sevdalinku. Finese je učio od Šerbe na radio Sarajevu i od Pavlovića sa kojima je svirao u Erdeviku.
Bio je vrsni muzičar, kompozitor, istinski ljubitelj sevdalinke i pjesme svoga zavičaja. Bajro je bio nenametljiv čovjek, svjestan svojih kvaliteta i neizmjernog talenta, ali ipak skroman, uvijek otvoren za savjet, za dobronamjernu kritiku.

Bio je i sjajan pedagog koji je naraštaje cazinske djece podučio umijeću interpretacije sevdalinke, kroz koje Bajrina priča, na neki način, ostaje živa i godinama nakon njegovog odlaska.

Bajro je svaku interpretaciju sevdalinke učinio potpunijom, boljom i kvalitetnijom.

Osim sevdalinki odlično je pjevao slovenske, hrvatske, makedonske, bugarske, mađarske narodne pjesme, a sevdalinke je pjevao i lično Josipu Brozu Titu.

Nije bio samo muzičar, a harmonika nije bila njegov posao, reklo bi se za Bajru Redžića.(Naj portal)