Zdravko Čolić je pjesmu “Pjevam danju, pjevam noću” objavio 1977. godine, međutim ljubavna priča koju krije je mnogo starija.

Stihove “Pjevam danju, pjevam noću” napisao je srbijanski pjesnik Branko Radičević u dobi od 25 godina, a posvećena je Mini Karadžić – kćerki Vuka Karadžića – koja je od Radičevića bila mlađa četiri godine.

Radičević je bio student i pjesnik kojeg je Vuk izrazito cijenio, te je imao priliku da upozna njegovu kćerku. Mina se bavila slikanjem, muzikom i književnošću, dok je Branko bio siromašni student.
O njihovim uzajamnim simpatijama govori upravo pjesma koju je otpjevao Zdravko Čolić. Mina je u svom dnevniku zapisala kako je pjesma nastala na Badnji dan 1849. godine.

“Na taj dan, Vuk je gostio svoje zvanice, a i prijatelje, a jedan od tijeh donio je meni na dar knjižicu – spomenicu. Ja zaredih da mi svaki od gostiju što u nju upiše, pa dođoh i na Branka. Dok se okrenuh, već je napisao: ‘Pjevam danju, pjevam noću / pjevam sele što god ‘oću / a i što ‘oću to i mogu, samo jedno još ne mogu / da zapjevam glasovito, glasovito, silovito / da te dignem sa zemljice, da te metnem međ’ zvjezdice…”, navedeno je.

Branko je preminuo u 29. godini, a poslije njegove smrti Mina je napisala tekst “Sjećanje na Branka”, dok se u njenoj slikarskoj kolekciji nalazilo i nekoliko njegovih portreta. (Naj portal)