Pratite nas

Zanimljivosti

Svekrve i snahe iz pakla: PROČITATJTE NAJTEŽE UVREDE KOJE SU JEDNA DRUGOJ IZGOVARALE

Published

on

Odnos snahe i svekrve obično ide u dva pravca, ili se vole kao majka i kćerka, ili se jednostavno ne podnose, od kojih je češći onaj drugi. Nažalost, sve više je onih žena koje gotovo svakodnevno malo slušaju kritike i imaju neprijatne situacije sa majkama svojih izabranika, piše Yumama. Izjava je raznih, za neke ne možete ni da povjerujete da ih je ljudsko biće izgovorilo, a mi vam donosimo najluđe izjave svekrva na koje su se anonimne snahe požalile na internetu:

Slučaj balerina
Svekrva: Baš su mi ljupke te balerine (gledajući balet na televiziji). Snaha: Da, jako su lijepe. Svekrva: Da li si ti igrala balet kao mala? Snaha: Ne, nažalost nisam. Svekrva: Da, tako sam i mislila. Snaha zaćuti i razmišlja šta bi to trebalo da znači. Svekrva: One zaista paze i brinu o svom tijelu.

Pitanje inteligencije
Svekrva: Da li voliš fudbal? (ona s mužem redovno gleda utakmice) Snaha: Ne baš, postoje drugi sportovi koje volim. Svekrva: Fudbal vole inteligentni ljudi.

Trudnoća, trudnoća, trudnoća…
Svekrva: Izgledaš trudno. Jesi li trudna? Mogla bi da budeš trudna! Kad više planirate tu djecu? Ja želim unučad, pomoći ću vam, useliću se kod vas i brinuću o njima dok ste na poslu. Snaha: Imam endometriozu, male su šanse da ostanem trudna. Razmišljamo i o usvajanju. Svekrva: Da si prava, rastala bi se od mog sina i dala mu šansu da ima svoju djecu.

Loš uticaj
Pričali smo nešto i ja sam rekla riječ „lezbejka“ pred svojom svekrvom i mojom dvogodišnjom djevojčicom. Poludila je i počela da se dere: „To dijete će zbog tvog lošeg uticaja i spominjanja tvoje riječi da postane gej!“

Fejsbuk prijateljice
Objavila je video o vježbanju na mom Fejsbuk zidu. Ispod njega je napisala da sada više nema izgovora da ne skinem salo koje mi je ostalo od porođaja.

Nikako ne može da prihvati
Moja svekrva je napisala svom sinu pismo o tome da dobro razmisli da li pravi grešku nedjelju dana prije venčanja. Do tada smo bili zajedno šest godina. Na vjenčanju je plakala kao da je sahrana i s njega je otišla bez da je ikome išta rekla, pa se vozila kući sedam sati. Godinu dana nismo razgovarali dok mi se nije izvinila. Danas imamo kakav-takav odnos. Kad je pozovemo na ručak, pošalje mi poruku u stilu – vidimo se u 17h, želim da jedem supu i domaći kolač. Pravim se luda, pa čak i ako već imam pripremljenu supu, to neću da joj poslužim – radije skuham pasulj.

Podsjećanje na bivše
Sjedili smo u kući svekrve i moj muž je spomenuo da se ne sjeća tačno kad je posljednji put posjetio svoje roditelje u avgustu, da je tada prekrasna priroda. Svekrva je brzo uskočila i rekla: „Oh, ja se sjećam, onda kad si došao s Mišel ovde. Kako je ona? Baš mi nedostaje… Čujete li se još uvijek? Pozdravi je od mene, ona je bila tako lijepa“, sve vrijeme gledajući u mene.

Obično pada na drugačiji tip…
Nakon što smo prvi put ostale same: Sverkva: „Čudno da nisi crvenokosa, on obično pada na crvenokose“. Snaha: „To je baš čudno. I ja isto obično padam na crvenokose“.

Nije on kriv, ti si
Nakon što me je suprug prevario i odlučila sam da se razvedem, svekrva koje me do tada nije voljela odjednom je željela da sačuvamo brak, vjerovatno u strahu kakvu će sad bludnicu da dovede. Objasnila mi je da bi trebalo da mu oprostim, jer sam ga sigurno ja nekako gurnula u to da me prevari.

Ko je vidio picu za večeru
Navratila je nepozvana kod nas, baš u trenutku kada sam vadila picu iz šporeta, pa sam joj ljubazno rekla da je došla u pravi trenutak za večeru. „Imate picu za večeru? (rekla je uz okretanje očima) Ja pravim picu samo ako sam jako lijena tog dana.

Ne guraj moje unuke!
Pred sam porođaj, dok sam ležala na bolničkom krevetu i čekala, došla mi je u posjetu. Moj sin se nekako okrenuo i probadalo me je ispod rebara, pa sam se požalila na bol i rukom prelazila preko tog dijela. Počela je histerično da viče: „Ne guraj mog unuka!“ tako da me je cijelo bolničko osoblje gledalo sa sažaljenjem.

Ne smiješ da se zapustiš
Onog dan kada sam došla kući nakon porođaja uhvatila me je za stomak, protresla i rekla: „Ovoga moraš da se riješiš do ljeta. Niko ne voli zapuštene žene“. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending