Pratite nas

Sudbine

Sve se na svadbi urotilo protiv nje: ISPOVIJEST JEDNE TUZLANKE KOJA SE UDALA U GRČKU

Published

on

Vjerovatno kada vam neko spomene Grčku, svi prvo pomislite na plaže, sunce, more, toplu mediteransku dušu i sjajno gostoprimstvo. Ali, kada je porodični život u pitanju, nije baš svako tako sjajno. Ili Grci nisu prihvatili Bosanku za snahu, ili je ona preosjetljiva?

Snježane iz Tuzle je svog budućeg muža, Grka, upoznala preko Fejsbuka. Prvi put je u Solun došla upravo nakon godinu dana, na sopstveno vjenčanje i sve što je moglo poći naopako zaista jojse i desilo. Od načina na koji je nju i njenu porodicu dočekala i prihvatila muževljeva familija, pogrešne haljine, problema sa frizurom, nepoznavanja običaja, lošeg fotografa, do same ceremonije vjenčanja i muzike na svadbi – sve kao da se urotilo da ovoj simpatičnoj Bosanki pokvari najsretniji dan u njenom životu…

Na kraju je ipak najvažnije da je ljubav pobijedila, a njen post sa Fejsbuka, objavljen u grupi Live from Greece, prenosimo u cjelosti.

“Da mi je neko rekao da ću se udati za Grka, smijjala bih se

„Pozdrav. U Solun sam prvi put došla ove godine, na svoje vjenčanje. U Grčkoj sam bila prije, ali da mi je neko rekao da ću se udati za Grka, smijala bih se. Ja koja sam iz Bosne studirala engleski, živjela u zemljama engleskog govornog područja i za mene je postojao samo taj svijet, evo gdje završih…

Način na koji me je svekrva dočekala nije bio ni blizu onog što sam očekivala, sestre su se samo predstavile i pobjegle u svoje stanove. Svi žive u jednoj velikoj kući. Nepoznavanje jezika (a i običaja) je najveći problem… Onda dolazak mojih roditelja sestre i njene porodice na dan mog vjenčanja, gužva u kući u kojoj žive 3 porodice – stres, nervoza…“, piše Snježana.

Pogrešna haljina, frizerka otkazala

„Sve je to uticalo da obučem haljinu pogrešno, kažu svi – nije se primjetilo, ali meni je krivo, jer je to bio moj dan koji se ne ponavlja. Frizerka je 2 dana pred vjenčanje umjesto 200 evra, tražila 260 za dolazak kući, pa je svekrva otkazala, jer je bila bjesna, a ja sretna, jer mi je na probi bila skroz neprofesionalna. Našli su salon koji je samo za mene radio nedeljom.

Došle smo svekrva, sestre od mog muža i ja, mene su radili zadnju… U kući su se obukli prvo svi oni, djevojka koja je došla za šminku je prvo našminkala njih, pa onda mene, valjda što za mene više vremena trebaju… I u toj žurbi i stisci s vremenom, zaboravim da je šnajderka iz salona rekla da prvo svežem pojas kod oblačenja haljine, fotografi uskakali, djeca upadala, otvaranje vrata a ja se oblačim“, opsuje ona pripreme za venčanje.

Raspored u crkvi pogrešan, tati pozlilo

„U crkvi mjenjaju raspored kuda ću ući, jer me auto nije dovezao pred ulaz gdje je bilo lakše ući sa mojom haljinom, tati loše, ali ne toliko da se primjeti. Odem od mjesta gdje sam stojala, 2 puta mu kažem da sjedne, on neće, a čujem ga kako mami govori da ne osjeti nogu više. Pa onda mami loše od vrućine, u onoj masi ljudi dok je neko primjetio, a opet – ne zna jezik, pa ne može ni da kaže šta joj je.

Fotografi nas odbijaju voziti do mora, što je 10 minuta autom, jer gužva je, nedelja je, turisti su tu. Sunce upeklo, neće valjati slike, a uzeli 1000 evra i ostajem razočarana. U restoranu puštaju pogrešnu pjesmu za nas ples – barem je od Čolica, kako sam tražila, tortu iznose kada je pola gostiju otišlo. Odlaze i moji, ja dolazim u svoju novu kuću, koja nije moja, Grčka postaje moj drugi dom. Slike smo napravili mobitelom dan poslije, kada mi ni šminka ni frizura nisu bile svježe… Ja svog Grka nađoh na FB prije tačno godinu dana… Šta reci, vjerujte u svoje snove, doći će vrijeme i da se ostvare…“, napisala je Snježana. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending