Sudbine

Sudbina se poigrala: OSAM GODINA BILE NAJBOLJE DRUGARICE, A ONDA SAZNALE DA SU SESTRE

Published

3 godine

02/10/2021

Julija Tineti (31) i Kasandra Medison (32) upoznale su se 2013. dok su radile u istom gradu. Nisu ni slutile da bi mogle da budu u srodstvu, sve dok im neznanci nisu ukazivali na sličnost.

Ispostavilo se da su rođene sestre. Sada su konačno zajedno bile u poseti svom ocu Adrijanu, a njihova porodica bi uskoro trebalo da se poveća za još jednog člana.
Život Adrijana Lune u Dominikanskoj Republici bio je veoma težak 1988. godine. Bez posla i bez novca, Luna i njegova supruga nisu mogli da priušte ni lIJekove za lIJečenje svog trogodišnjeg sina, koji je bio bolestan od anemije zbog neuhranjenosti.

Onda je porodicu zadesilo nešto što nikako nisu očekivali. Njegova supruga je zatrudnIla i devet mJeseci kasnije u porodicu je došla Kćerka kojoj su dali ime Kasandra.

Kako nisu imali novca, očajni roditelji, dali su bebu na usvajanje, nadajući se da će joj druga porodica pružiti bolji život. Samo dvije godine kasnije, par koji tada još uvijek nije imao redovna primanja, dobio je drugu kćerku Juliju, koju su takođe dali na usvajanje.

“Mislio sam na njih dvije svake noći. Nikada nisam gubio nadu da će mi Bog dozvoliti da ih upoznam prije nego što umrem – rekao je Adrijano.

Sudbina se poslije 30 godina poigrala sa njima. Više od 4.000 kilometara daleko od njega u Nju Hejvenu u Konektikatu, Julija Tineti radila je kao pomoćnica kod jedne starije žene iz Rusije. Nije bila svjesna koliko će joj se život promijeniti 2013. godine kada je na ruci konobarice Kasandre Medison u lokalnom baru ugledala tetovažu na kojoj je bila zastava Dominikanske Republike.

Njih dvije su se tada upoznale, a ono što su saznale da im je zajedničko je da su obje usvojene iz Dominikanske Republike.
“Obe imamo potpuno istu ličnost. Ludo se provodimo kada smo zajedno – kaže Kasandra.

Tokom jednog druženja zajedno su pogledale svoje papire za usvajanje kako bi provjerile da li su u srodstvu, međutim imena roditelja i mjesto rođenja nisu se podudarali.

Kasandra je u međuvremenu kontaktirala biološkog oca putem video poziva prije, a njihov razgovor, prvi poslije 30 godina, bio je veoma emotivan.

“Uglavnom smo samo plakali. Rekao mi je da mu je žao što nije mogao da me pronađe i da su me on i moja mama mnogo voljeli – ispričala je ona za People.

Ona je u međuvremenu saznala da ima još sedam braće i sestara u Dominikanskoj republici, a u martu 2019. godine prvi put je posjetila svoju biološku porodicu. Njen otac, braća i sestre sačekali su je na aerodromu sa majicama sa njenim likom.

Kasandra je rekla da je otac svuda vodio i sa ponosom govorio da je ona njegova ćerka i da je Amerikanka. Ona sada živi u Virdžiniji i radi kao stomatološki asistent, a još tri puta bila je u posjeti ocu i braći. Tokom jedne posjete ocu je slučajno pokazala fotografiju njene drugarice Julije, a otac je ostao nijem kada je ugledao djevojku na slici.

“Julija jako liči na tvoju pokojnu majku – rekao je tada Adrijano Kasandri.

U dubini duše nadao se da je upravo ona njegova druga kćerka koju nije vidio više od 30 godina.

Kasandra je vremenom nagovorila Julijanu da ipak zajedno urade DNK, a rezultati su obje djevojke ostavili u šoku. DNK test je potvrdio da su njih dvije sestre i da su papiri za usvajanje jedne od njih bili pogrešni.

Njih dvije su bile oduševljene nakon ovog saznanja i riješile su da odu u Dominikansku Republiku kako bi i Julija upoznala oca, braću i sestre. Julija je takođe prvi susret sa ocem opisala kao veoma emotivan.

“Tata mi je stalno ponavljao “Bože koliko ličiš na svoju majku”, svi smo bili jako sretni – kaže Julija.

Od tada porodica je redovno u kontaktu i stalno se čuju preko video poziva. Narednih mjeseci sretna porodica postaće bogatija za još jednog člana. Kasandra je trudna i sredinom oktobra trebalo bi da rodi djevojčicu. (Naj portal)

Tagovi:DNK sestre

Sljedeća vijest

Hej pijana glavo luda: TURČIN TRAŽIO SAMOG SEBE

Predhodna vijest

Najljepši je na svijetu moj rodni kraj: NEDŽAD SE VRATIO IZ AUSTIJE U BUGOJNO I ZAPOSLIO 30 LJUDI

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)