Pratite nas

Sudbine

Sudbina ih razdvojila, a onda im se osmjehnula: U MLADOSTI RODITELJI IM BRANILI LJUBAV, U STAROSTI BIJEDA IH SPOJILA

Published

on

Osnovna ideja je da, ma šta se desilo život će uvijek vratiti srodne duše jedno drugom. Neki parovi se ukrste mnogo puta prije nego što se zaljube. Neki parovi prolaze kroz izuzetno teška iskustva i zajedno jačaju. U slučaju Bena i Maje, ljubav je preživjela šest decenija razdvojenosti, a ponovo su se ugledali slučajno u prodavnici.

Ben je čekao blagajnika u prodavnici u Njujorku, ali žena ispred njega je držala red. Izgledala je kao da ima osamdeset, a nosila je pohabanu, iznošenu odjeću. Pokušala je da diskretno šapne blagajnici, stavljajući samo mali hjleb na tezgu. Međutim, blagajnica nije imala mnogo strpljenja za diskreciju i glasno je odgovorila:

„Ako ne možete da platite hljeb, samo naprijed”

„Molim vas. Imam samo nekoliko centi i nisam jela danima.” – preklinjala je.

Kada je blagajnica ponovo odbila, Ben je osjetio saosjećanje prema jadnoj ženi i ponudio joj se da plati za nju. Kada se okrenula da mu zahvali oboje su shvatili da se poznaju.

Ben ju je prvi put vidio na zabavi. Oboje su bili u kasnim tinejdžerskim godinama, a kada je Ben ugledao Maju preko puta sobe, bila je to ljubav na prvi pogled.

Prišao joj je i njih dvoje su počeli da razgovaraju prirodno kao stari prijatelji. Ubrzo su napustili zabavu da prošetaju parkom, držeći se za ruke, kao da su jedini ljudi na svijetu.

Međutim, ben se preselio, a Maja mu je godinama slala ljubavna pisma, koja su njegovi roditelji krili od njega. Tek kad su umrli, Ben ih je pronašao. Shvativši šta se dogodilo, otputovao je u Arizonu da bi se vratio Maji, ali nije mogao da je pronađe.

Ben je na kraju odustao i preselio se u Njujork. Tamo je upoznao Valeri. Njegov odnos sa njom nije imao početnu vatru koju je doživio sa Majom, ali su poslije nekog vremena bili sretni zajedno. Vjenčali su se i dobili tri clćerke.

Nakon godina zajedničkog života Vlaeri se razboljea i umrla od rijetkog oblika kancera. Njegova djeca su u međuvremenu porasla i odselila se, a Ben je ostao sam.
Bilo je malo toga čemu se mogao radovati u tom periodu. Onda je naletio na Maju u prodavnici. Odmah ju je prepoznao uprkos starosti i pohabanoj odjeći. Ali njoj je bilo hladno dok mu se zahvaljivala na hljebu i izlazila iz prodavnice.

Sustigao ju je i ispričao svoju priču, kako je prekasno pronašao pisma, a nije mogao da je nađe u Arizoni. I što je najvažnije, nikada nije prestao da je voli.

Maja nije imala sretan život. roditelji su je natjerali da se uda, ali je taj čovjek poginuo u saobraćajnoj nesreći. Nakon toga se vratila u njihov dom, a kada su umrli više nikoga nije imala.

Odmah su dogovorili sastanak, a nakon nekoliko mjeseci viđanja njih dvoje su se vjenčali. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending