Pratite nas

Sudbine

Šta sve žene doživljavaju kod ginekologa: ŠTA SI STISLA NOGE, HOĆEŠ DA DOĐE BRED PIT DA IH RAŠIRIŠ!

Published

on

Nekoliko dana zaredom se na Fejsbuk stranici Vala, Ljeposava a i na Instagram nalogu, dijele iskustva žena iz Crne Gore, ali i Srbije, Bosne i Hercegovine, pa i dijaspore o iskustvima vezanim za poniženja koja su doživjele posjećujući ginekologa, bilo da je u pitanju porođaj, bilo da se radi o pregledu.

I, da sva sakupljena iskustva mogu da se spakuju u kofere, bila bi teška kao crna zemlja. Tako je na ovoj stranici osvanula i objava u kojoj se kaže:
Drage Ljeposave, vrijeme je za zajedničku akciju!

Nakon što smo tokom prošle neđelje jedne drugima ispričale o ponižavajućim i traumatičnim iskustvima u ginekološkim ordinacijama i porodilištima, postalo je jasno da tu nije riječ o pojedinačnim slučajevima i da niti jedno naše iskustvo nije usamljeno.

Viđele smo da svuđe u Crnoj Gori – a kako se pokazalo, i u regionu – mlade đevojke ne idu na redovne preglede jer ih na tim pregledima medicinsko osoblje verbalno ponižava i fizički povrjeđuje; žene sa bolnim menstruacijama i policističnim jajnicima doktori i doktorke ne shvataju ozbiljno i daju im savjet da zatrudne umjesto terapije za liječenje, dok trudnice opravdano strahuju od nasilja na porođaju i postporođajnih operativnih zahvata.

Viđele smo kolika je razmjera problema koji se tiče svih nas, i zato predlažemo da zajedno zahtijevamo rješenje! Ovo je pitanje kvaliteta zaštite ženskog reproduktivnog i psihofizičkog zdravlja, zaštite na koju imamo pravo i koju Ministarstvo zdravlja i Vlada Crne Gore treba da nam obezbijede!

U ime svih nas, Ljeposava je danas poslala mejl Ministarstvu zdravlja Crne Gore (slika u prilogu) kojim zahtijevamo da Ministarstvo objavi na koji način planira da se suoči sa, kako smo viđeli, sistemskim problemom nasilja nad ženama koje pokušavaju da ostvare svoje pravo na zaštitu reproduktivnog zdravlja. Sve informacije koje dobijemo podijelićemo sa vama, a zahtijevaćemo ih sve dok nadležni ne odreaguju.

Ovako kako je dosad bilo – vala više ne može!

Ljeposava ima i širi plan akcije u koji želi da uključi sve vas.

Tekst mejla prenosimo u cjelini:

“Poštovani,
Nakon što je nekoliko stotina žena podijelilo sa nama svoja traumatična iskustva prilikom posjeta ginekolozima i ginekološkinjama – kako u javnim, tako i u privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori – žaleći se na verbalno i fizičko ponižavanje, verbalno seksualno zlostavljanje i fizičko nasilje, nemarnost, nesavjesno liječenje i odbijanje pružanja medicinske njege, obraćamo vam se, u ime svih tih žena, sa pitanjem:

Kako namjeravate da zaštitite pacijentkinje od verbalnog i fizičkog zlostavljanja za koje, u velikoj većini slučajeva, ne postoje materijalni dokazi?
Mnoge žene su se obratile Zaštitnicima prava pacijenata u želji da podnesu žalbu, a najčešće bi dobile odgovor poput: “Nama je žao, možete podnijeti žalbu, ali ako nemate konkretne dokaze – ona će ostati samo mrtvo slovo na papiru”.

Zakon o pravima pacijenata Članom 1 propisuje: “U ostvarivanju prava utvrđenih ovim zakonom obezbjeđuje se poštovanje ljudskog dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta i zaštita tih prava.”

Izdvajamo vam samo neke od izjava koje su medicinski radnici i radnice uputili pacijentkinjama, dok sve možete pročitati ođe: https://bit.ly/3qgPhC8 , a vi nam recite da li je ovo poštovanje ljudskog dostojanstva i fizičkog i psihičkog integriteta?

“Uf, oblači se da ti ne napravim treće dijete” (pacijentkinji prilikom pregleda nakon drugog porođaja)

“Šta kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila” (pacijentkinji na porođaju)
“Šta si stisla noge, oćeš da dođe Bred Pit da ih raširiš”

“Spolja tako lijepa, iznutra tako kvarna”

“Koliko si ih imala dosad”

“Au, pa ti ko da si stajala pored puta” (pacijentkinji pozitivnoj na HPV)

Molimo vas da nas obavijestite o tome na koji način namjeravate da zaštitite pacijentkinje od ovakvog verbalnog zlostavljanja i kaznite osoblje koje ga počinjava, s obzirom na to da pacijentkinje nemaju način da prilože materijalne dokaze za ovakav tretman i s obzirom na to da naš sistem ima dugogodišnji običaj da štiti nasilnike i izvan zdravstvenih ustanova.

Zatim, Član 30 Zakona o pravima pacijenata propisuje da “pacijent ima pravo na blagovremenu zdravstvenu zaštitu”.

Da li su naredni komentari, izbacivanje pacijentkinja iz ordinacije i odbijanje pružanja zdravstvene zaštite jer su prethodno posjetile privatnu kliniku, kao i činjenica da žene sa bolnim menstruacijama i policističnim jajnicima doktori i doktorke ne shvataju ozbiljno i daju im savjet da zatrudne umjesto terapije za liječenje blagovremena i savjesna zdravstvena zaštita?

“Terapija za policistične jajnike je udaja”;

“Srediće ti se obilne menstruacije kad rodiš”

“Ne budi razmažena, ne može to da boli toliko”

Kako namjeravate da obezbijedite pacijentkinjama blagovremenu i savjesnu zdravstvenu zaštitu i da osoblje koje im istu odbija kaznite i obeshrabrite da se tako ponaša prema pacijentkinjama u budućnosti?

Na kraju, verbalno i fizičko nasilje na porođaju, vraćanje trudnica sa kontrakcijama kući, skakanje po stomaku, lascivni komentari, nepotrebna epiziotomija, odbijanje da se pacijentkinjama da epidural na koji imaju zakonsko pravo, zašivanje bez anestezije, zanemarivanje pacijentkinja koje nijesu dale mito – nalaze se na vrhu dugačke liste trauma i nepoštovanja prava sa kojima se građanke Crne Gore svakodnevno susrijeću u zdravstvenim ustanovama.

Povrh svega toga, zbog neefikasnog procesiranja prigovora i vječitog “nedostatka dokaza”, te činjenice da medicinsko osoblje koje maltretira pacijentkinje ostaje nekažnjeno, mnoge žene se plaše da podnesu prigovor jer treba opet da se vrate u tu bolnicu i strah ih je još goreg tretmana od strane lica koja su prijavile.

Naše pitanje, dakle, glasi:

S obzirom na to da pojedine medicinske radnike/ce sistem, svojim nečinjenjem, ohrabruje da se prema pacijentkinjama ponašaju na gorenavedene (i mnoge druge) nasilne načine koji su protivni Zakonu o pravima pacijenata i koji se oglušuju o naša ljudska, Ustavom garantovana prava, kako namjeravate da tome stanete na put, razmontirate prepreku “nedostatka materijalnih dokaza”, stanete na stranu građanki koje zastupate i obezbijedite im pravičnu, blagovremenu i savjesnu zdravstvenu njegu i poštovanje ljudskog dostojanstva i fizičkog i psihičkog integriteta?

U Izvještaju o prigovorima pacijenata za 2020. godinu navodite: “Po zahtjevima i pritužbama pacijenata, a u svakodnevnoj komunikaciji sa institucijama, Ministarstvo zdravlja odmah reaguje”, te se, skladno tome, radujemo vašoj hitroj reakciji i odgovoru, te konkretnom i proaktivnom pristupu rješavanju ovog problema.
Veliki pozdrav! Ljeposava i saveznice”

Ovakav i ovaj mejl, mirne duše, mogu da potpišu i pošalju sve žene i djevojke regiona. (Naj portal/ Foto: Facebook/@valaljeposava)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending