Semka Sokolović-Bertok bila je jedna od najvećih i najpopularnijih karakternih glumica jugoslovenske scene i jedna od onih za koje se može reći da je bila jednako cijenjena od Vardara do Triglava, od Đerdapa do Jadrana.

Rođena je u Sarajevu 1935. godine u porodici Rasima i Abide Sokolović. Malo je poznato da Semkina porodica vuče porijeklo od legendarnog Mehmed-paše Sokolovića, te da joj je i djeda bio paša. Rasim Sokolović bio je finansijski inspektor, a preminuo je kada je Semki bilo tri godine. Odrastala je uz sestru Bademu i majku Abidu. Badema će kasnije postati operska primadona u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.

Tokom srednjoškolskog perioda Semka će se baviti mačevanjem, ali će od ovog sporta morati odustati zbog povrede. Međutim ostaće joj ljubav za sport, od šaha preko fudbala do veslanja. Osim uspjeha u bridžu ostvarila je uspjehe i u igranju šaha, jer je osam puta osvajala naslov šahovske prvakinje Hrvatske. U Sarajevu je pohađala glumačku školu. Nakon položene velike mature (1953.) odlučila je da se okuša na prijemnom ispitu glumačke akademije.

Impresionirala je dr. Branka Gavellu, postala njegov asistent i zaposlila se u Zagrebačkom dramskom teatru (poslije preimenovano po velikom režiseru). Bila je majstor velikih scena. Svojim nerijetko otresitim, strogim nastupom u nekoliko minuta ili sekundi bi se usjekla gledaocu u pamćenje, čak jače nego neki glavni glumci. U komediji Rajka Grlića “U raljama života” igrala je tetku iz Bosanske Krupe tako sočno da su i publika i kritičari zažalili što oko nje nije izgrađen cijeli film.

Za prve važne uloge zahvalna je Fadilu Hadžiću, koji je u njoj prepoznao vrsnu karakternu glumicu. Ostvarila je vrhunske role u “Službenom položaju”, “Drugoj strani medalje”, “Protestu” i “Divljim anđelima” i polako stasala u jugoslovensku Telmu Riter. Prigrlili su je i režiseri nove generacije, najprije Goran Marković, koji joj je u filmu “Majstori, majstori” povjerio prvu veliku filmsku ulogu.

Tokom ’80-ih je postala puno važnija filmska glumica nego što je bila prethodnih decenija, a otkrile su je i televizijske serije, pa se ni nakon penzije u “Gavelli” više nije mogla požaliti na nezaposlenost (šjora Sena u “Boljem životu” posebno draga široj domaćoj publici). A i nakon raspada Jugoslavije redovno su joj stizale ponude iz Sarajeva, Beograda i Ljubljane.

Svoj radni vijek je provela u Dramskom kazalištu Gavella gdje je glumila od 1957. godine do penzije četiri decenije kasnije, ali na proslavu 50 godina pozorišta nije pozvana.

Preminula je 4. marta 2008. godine u Zagrebu od posljedica moždanog udara. Sahranjena je šest dana kasnije na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Premda je na pozorišnim daskama i na filmu ostvarila lijepu karijeru, javnost je često ipak golicalo nešto drugo: kako to da jedna glumica može odlično igrati šah (osam je puta bila prvak Hrvatske, a suprug joj je bio šahovski velemajstor Mario Bertok), bridž i poker? Po vlastitom priznanju, u pozorištu joj je bilo malo dosadno, jer su joj kolege sporo svladavale tekst: film je više odgovarao njenom temperamentu.

Privatno je Semka bila veliki humanista i kosmopolita, žena otvorenih vidika i osoba bez predrasuda. Nije krila svoje mišljenje, što je ponekad i koštalo karijere na pozorišnim daskama. Ostaće upamćena kao srčana i veoma požrtvovna glumica, koja je svojim likovima znala udahnuti istinski život. (Naj portal)