Pratite nas

Zanimljivosti

Sjećanje na bisere legendarnog Mirka Kamenjaševića: MA KU*AC GOL, OPET STATIVA, SJEDI MALA, PI*ZDA TI MATERINA, NIŠTE NE VIDIM!

Published

on

Starije generacije dobro se sjećaju Mirka Kamenjašević, sportskog reportera u Radio Sarajevu i njegove osebujne boje glasa.

Bio je jedan je od najpoznatijih radijskih reportera u bivšoj državi. Njegovi komentari utakmica su ušli u anale. Bio je sportista, atletičar, i to prvak BiH u šprintu, a aktivno se bavio košarkom i rukometom. Četrdeset godina je radio kao sportski komentator Radio Sarajeva. Bio je prava sarajevska raja.

Svi su ga voljeli zbog njegove jednostavnosti i velikog smisla za zdrav humor. Doduše, taj humor je doveo do toga da više puta bude suspendovan zbog “provala“ prilikom prenosa fudbalskih utakmica.

Rođen je u Tuzli 1921. godine, Bio je sin poznatog soljanskog hrvatskog dužnosnika, HSS-ovca, poduzetnika i odbornika ZAVNOBiHa Ante Kamenjaševića. Uspješno je ganjao sportsku karijeru u atletici, rukometu i košarci, a nakon toga se okrenuo sportskom novinarstvu. (1949): Za vrijeme osade Sarajeva od strane bivše JNA i srpskih vojnih snaga, sa suprugom Mahirom, te djecom Dejanom i Mašom izbjegao je u Španiju, zajedno sa šurom Slobodanom Minićem, takođe novinarom Radio Satajeva.

Mirkovi direktni prenosi fudbalskih utakmica bili su toliko spontani da su stekli simpatije javnosi širom bivše Jugoslavije. Narod ga je zaista volio. I danas se spominju Mirka Kamenjaševića i njegove šale tokom utakmica, zbog kojih je u nekoliko navrata bio i suspendovan.Ukupbo je proveo pod suspenzijom 4 godine; četiri puta po šest mjeseci, a jednom dvije godine. Ovo su neki od njegovih bisera:

“I to će biti pogodak, ma k*rac, opet stativa!” (6 mjeseci suspenzije)

“Pejaković vraća Mušiću, Mušić nazad Pejakoviću, to je udarac i gooooooooool… A zajeba san vas nije gol, prošlo je pokraj stative… Al’ brat, bratu malo je falilo.” (6 mjeseci suspenzije)

“Slobodan udarac s 35 metara, izvest će Bukal…topovski udarac, i to je gol, ne, nije, prečka je. Ma sjedi mali picka ti materina ništa ne vidim!” (opet 6 mjeseci suspenzije)

“Mušević je u izglednoj prilici i ništaaaaa….ali opet Mušević dolazi do lopte, udarac i opet ništaaaa, i opet Mušević glavom iiii preko gola. Opet je promašio j*bo mu ja mater smotanu!” (2 godine suspenzije)

Pozdrav, dragi slušatelji! U Mostaru je danas nedjelja! “Na stadionu se okupilo 30 tisuća dinara.”

Loptu je uzeo Ivica Osim. Štraus s Grbavice sad dribla jednog, drugog, trećeg igrača. I dragi slušatelji dok protivnici Osimu ne uzmu loptu ostavljamo vas da slušate bečke valcere iz našeg studija.

Vahidin Musemić u izglednoj šansi i ništaaa… ali opet Musemić dolazi do lopte, udarac i golman brani, lopta se odbija do Musemića koji upućuje snažan udarac lijevom nogom… prečkaaaaa, prečkaaaa… ali, ali… Musemić ovaj put glavom i opet je promašio… je*o mu ja mater smotanu!!!

Sunce zapada zapadno od Bijelog brijega, kiša pada horizontalno, a sudija je produžio utakmicu za 2-3 metra!

Na jednoj utakmici na Koševu Asim Ferhatović – Hase je izvodio takve bravure driblajući protivničku odbranu da je Kamenjašević u trenutcima oduševljenja rekao:

“Dragi slušaoci, dok Hasetu ne uzmu loptu, poslušajte muziku iz našeg studija”!

Jednom je isto tako na utakmici Crvenka – Željezničar iz “najslađeg vojvođanskog sela”, prateći slobodan udarac Josipa Bukala, u mikrofon rekao: “Dug zalet Bukala, oštar udarac i lopta je, dragi slušaoci, prohujala preko gola i preko mađarske granice!”

Zanimljiva je njegova interakcija s publikom. U Mostaru, kada je prenosio utakmicu, počeo bi s: “Danas je u Mostaru nedjelja”. Pošto je pola gledalaca na stadionu imalo tranzistore kako bi mogli pratili rezultate na ostalim utakmicama, ali i jer je to bilo moderno, onda bi Mostarci počeli da skandiraju: “Valjevo, valjevo”, misleći na Mirka koji valja. I on bi im uzvratio u svom stilu i kazao:

“Nikada nisam doživio da imamo divnu publiku kao što je mostarska” – nastavlja Nikola.

Mirko Kamenjašević je jako volio Ivicu Osima, koji je bio fudbaler koji zna da zagradi loptu.

– Osim je bio štrkljast i teško mu je bilo oduzeti loptu. U jednom prijenosu, sjećam se, Kamenjašević bi rekao: “Lopta je došla do Osima”, pa stane i nastavi:

“Poštovani slušaoci, dok ne oduzmu loptu Osimu, vi slušajte muziku iz našeg studija”.

Mirko je bio odličan, i mogao je napamet da govori dosta toga kada pogleda tekst. U jednoj emisiji je tako sahranio Đuru Pucara. Naime, umjesto da kaže: “Umro je Đuro Salaj” rekao je: “Đuro Pucar”.

Svi su na radiju tada zanijemili i pitali se šta će uslijediti. Tadašnja direktorica Danica Kurtović i ostale kolege savjetovali su mu da ode kod Đure Pucara. I on ode.
Svi su očekivali njegov povratak i da saznaju da li će u zatvor. Đuro mu je tada, kako nam je prepričao, rekao: “Svakome se može desiti Mirko, ali pripazite i doviđenja”.

Mirko Kamenjašević je preminuo u izbjeglištvu u Barceloni 2003. godine. Sahranjen je u sarajevskom groblju Lav. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending