Pratite nas

Sudbine

Šampion iz Kiseljaka: ZLATKO ANĐELIĆ SE HRVAO SA KORONOM 93 DANA, IMAO I KLINIČKU SMRT

Published

on

Zahvaljujući zdravstvenim radnicima bolnice Fra Mato Nikolić u Novoj Biloj, svjedočili smo do sada nezabilježenoj pobjedi života nad korona virusom. Naime, nakon 93 dana liječenja od posljedica zaraze virusom Kovid-19, od čega 27 provedenih na respiratoru, Zlatko Anđelić izašao je iz bolnice.

Dok u Jedinici intenzivnog liječenja iščekuje dolazak supruge i sina s kojima će nakon puna 93 dana konačno poći kući, 50-godišnji Zlatko Anđelić iz Kiseljaka još uvijek nesigurnim koracima prelazi bolesničku sobu.

Još ne vjerujući da je pobijedio virus korona. Sve je počelo u julu, kada je simptome zaraze osjetila supruga, pa onda on i dvije kćerke. Hospitalizovan je prvo u travničkoj bolnici za plućne bolesti, odakle je prebačen u Bilu.

“Kao da je neko ugasio sijalicu, ničega se ne sjećam. Kad sam došao sebi počeo sam ispunjavati ukrštenice, počeo sam pisati slova. Doduše, nisam mogao pročitati šta sam pisao, ali sam pisao. Tad sam počeo da pamtim stvari, prije toga ne znam ništa”, priča on, prenosi “Federalna televizija”.

A u danima, kojih se Zlatko srećom ne sjeća, nekoliko puta je stavljan i skidan sa respiratora, na kojem je proveo dvadeset i sedam dana, preživio kliničku smrt. I ostao na životu.

“Moglo bi se reći da je Zlatko pomjerio neke standarde. Sve moguće komplikacije koje je neko mogao razviti na respiratoru, bili su kod Zlatka”, kaže dr. Marko Androšević, šef anestezije.

“Vjernik sam. Zahvaljujući Bogu i doktorima koji su imali znanje, koji nisu žalili to znanje da primijene, jer džaba znanje ako se drži zaključano u sefu ili u glavi, treba biti čovjek pa to znanje primijeniti, ja sam imao sreću da sam na takve ljude udario”, kaže Zlatko.

Nevolja koja ga je dovela u bolnicu zbližila ga je sa zdravstvenim radnicima.

“Oni su mu sada više od rodbine, govori supruga Ivana, koja je i u najtežim trenucima kada se njen suprug opraštao od života vjerovala u pozitivan ishod. Vjerovalo je i njihovo četvoro djece.

“Mada sam se jako bojala, vjerovala sam. Da nisam vjerovala ne bih izdržala sve to. Ne ponovilo se nikad nikome ovo što smo mi prošli”, poručuje Ivana.
I Zlatko, koji je nakon tri mjeseca konačno na svojim nogama, ali i dalje ovisan o tuđoj pomoći, upozorava:

“Nažalost, mislim da će koronu morati svako da preboli, samo je moj savjet, na prvi simptom ne čekati nikoga, ne slušati nikoga, pravo doktor. Ja sam se zapustio, sabralo se desetak dana, a to je već kasno”, ističe on.

Dok polako nogu za nogom oslanjajući se na najbliže, ide prema izlazu, ne skida osmijeh, znajući da će prvi put nakon toliko vremena izaći iz bolnice i imati priliku da neke stvari mijenja u svome životu.

I prvi put kaže zna šta će to biti:

“Što je najvažnije, treba čuvati zdravlje, a ja ga nisam čuvao. To ću promijeniti”. zaključuje Zlatko. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending