Sudbine
Samka (70) i Hatidža (81) su “modne ikone” Sarajeva: NEKO STARI KAO CIPELA, NEKO K'O KATEDRALA, POSZITE VI ŠTA ĆE NAROD REĆI
Rijetko šta nas oduševi kao dobrodušnost i pozitivnost koju pojedini ljudi šire. A ove dvije žene iz Sarajeva su kupile svu ljubav regiona zahvaljujući svom stilu i zlata vrijednim savjetima. Naime, Samku i Hatidžu nemoguće je ne primijetiti na ulici, a ove penzionisane gospođe postale su svojevrsne modne ikone Sarajeva zbog svojih upečatljivih modnih izdanja. Nedavno su otvorile Instagram profil kako bi inspirisale druge.
Samka Cerić (70) i Hatidža Čolaković (81) prepoznatljive su sarajevske gospođe koje se ističu unikatnim stilom i modnim kombinacijama, a napravile su i zajednički Instagram profil gdje objavljuju fotografije svojih svakodnevnih izdanja. Žele da budu inspiracija svojoj generaciji, ali i generalno ženama u BiH, a ovaj i te kako upečatljivi dvojac za Klix.ba tim povodom govorio je o modi, inspiraciji, Sarajkama, dijelio savjete o odijevanju uz po koju životnu mudrost.
„Upoznale smo se u Donjem Vakufu na Vrbasu i od tad se više nismo razdvajale u smislu da jedna sa drugom kontaktiramo i kad smo daleko, kažu na samom početku razgovora ističući da je Samka iz Sarajeva, dok je Hatidža iz Dervente stigla u Sarajevo na studije te je tu i ostala.
Samka je zbog rata otišla u SAD-a, a vrijeme je provodila na relaciji Feniks – Los Anđeles gdje joj žive kćerke. Nakon penzionisanja odlučila je da se vrati u Bosnu i Hercegovinu, a ističe da ju je razačaralo to kako danas žene pogotovo u Sarajevu izgledaju.
„Ne mogu da vjerujem da su žene toliko izgubile volju. Moraju se malo trgnuti. Prije rata je važilo da su Sarajke najljepše i najdoteranije žene bile i uvijek je bilo takmičenje Sarajevo Split. Međutim, to nije isto nakon rata. Da tadašnje Sarajke danas šetaju Ferhadijom, ja i gospođa Hatidža ne bi bile primijećene.
Istakle su da je tu trenutno situacija takva i da ste ‘75-te prošli Ferhadijom ne bi se znalo koja je žena dotjeranija.
„Ja u ovim godinama ne moram nikome ništa da objašnjavam, poručuje Samka te nastavlja da odlično zna ko je i šta je.
„Još bolje znam šta neću. Ne trudim se da budem mlada, trudim se da budem zadovoljna. Poznata izreka ima – neko stari kao cipele, neko k'o Katedrala.
Pazite, ja nisam dama. Ja sam prosječna bosanska žena, dame žive u dvorcima, dame ne ustaju u četiri ujutru, dama ne kuha, dama ne radi. Samo sam žena koja voli da je dotjerana, radi sebe. Uživam u tome i mislim da je dovoljno da se jedna žena oslovi gospođom.
Kako je Samku i Hatidžu nemoguće ne primijetiti pri šetnji ulicom, ove gospođe smatraju da nije uvijek ono što nose zaslužno da se ističu, već da tu ima i do njihovog držanja. Takođe, napominju da stil ne znači skupe stvari.
„Ne treba ni novac za to, samo malo smisla. I ta žena će se bolje osjećati kad se sredi, to je moje mišljenje. Uvijek kažem, žena nije rođena da bi bila za šporetom i da čisti. Mora voditi računa o sebi. Čim volite sebe, volite i ljude oko sebe, kaže Samka.
Upitavši ih za savjet koji bi dale mladim ženama ističu da slijepo praćenje trendova može da bude najveća greška koju naprave te Samka kaže:
“Ja nikad neću kupiti kad kažu da je moderno nešto – ako vama stoji, ne znači da stoji i meni. Mnoge žene griješe s odabirom boje kose. To je najveći problem jer boja kose određuje i koje boje odjeće možete nositi”.
Zapravo ih je sve to podstaklo da otvore zajedničku Instagram stranicu “ne bi li našim ženama dale bar neku ideju, kad vide te boje na nama”.
Gospođa Hatidža studirala je na Pravnom fakultetu, radila u MUP-u, da bi na kraju karijere bila konzul u Istanbulu, a navodi da ne voli jednoličnost.
„Volim da je drugačije nego kod drugog svijeta. Može nekad da bude gore, ali je meni draže, jer nije isto.
Svoj stil, kaže, “ponijela” je od svoje majke te da je čak i u njenoj Derventi vodila računa o odjeći.
„Mislim da treba voljeti sebe, pa ćete voljeti i druge.
Kako u Bosni žene najčešće ne mogu priuštiti skupocjene luksuzne brendove Samka ističe da ima jedan savjet.
„Ženama bih savjetovala – minimum svaka ima pet/deset pari cipela koje u godini ne obuče dva puta. Bolje je da kupi jedne kvalitetne, da ih ne skida s nogu i uvijek će dobro izgledati. Meni je bitno da cipela, tašna i bunda budu kvalitetni. To odaje ko ste i šta ste. Ženama ne bih savjetovala da kupuju u Zari i drugim high street brendovima, skupi su, a svi isto izgledamo. Na pijaci imate divnih stvari, potrebno je samo malo osjećaja.
Mlađe generacije su na internetu, neka prate modne kuće da bi dobili ideju, navodi.
Uz sve to osvrnula se i na ono što često sputava žene u društvu:
„Ja sam rođena takva, neko me voli, masu iritiram, ali ja nikad nisam živjela za svijet. Živim svoj život. Savjetovala bih našim ženama kojima prođe život zbog pitanja: ‘Šta će narod reći?’. Pustite vi šta će narod reći, živite kako se vama sviđa. Neka imate jednu majicu i jednu suknju, ali da ste zadovoljni i nasmijani u duši.
Govoreći ponovo o modi Hatidža ističe da su njoj najvažnije boje, a da nema veze odakle je koja “krpica” i koliko je koštala.
„Volim kad se probudim da vidim boje vesele, svijetle. Mene su znali zvati bijela žena – usred zime bijele bundice, bijelo sve. Volim žutu, bijelu, narandžastu, zelenu, a odakle to sve. Iz kuće sam ponijela od majke, majka je znala da šije, otac mi je bio obućar. Izmišljala sam, znala sam šta sam htjela, znala sam i crtati. Kad sam došla u Sarajeva govorili su: ‘Vidi one’, a ja na nogama 12 centimetara štikla i kratke hlače. Nemam posebno ni da volim neke modne kuće, meni je boja ta koja sve određuje. Ne patim od toga da to mora biti firma ova ili ona. Kupujem gdje god mi se nešto svidi, kaže gospođa Hatidža.
Veselog duha koji odudara od njihovih godina, Hatidža i Sami, kako je zove od milja, kažu kako se često zaklinju da će “jedna drugu zaustavljati pri kupovini”. (Naj portal)
Sudbine
Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer
Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.
Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.
Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:
„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.
Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.
„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.
Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.
“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.
Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.
„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.
Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.
„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.
Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:
„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.
U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.
„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.
Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.
Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.
E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.
I znate kako sam to proslavio?
Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.
Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.
„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON