Pratite nas

Razglednice

Romantično: LEGENDA O TAJLANDSKOJ ZMIJOLIKOJ PEĆINI

Published

on

Prema legendi, princ Fahoong zaljubio se u djevojku koja je bila nāgi, zmija koja je mogla poprimiti ljudski oblik. U špilji Naka nakon izgnanstva iz kraljevstva, umrli su držeći se za ruke

Jednog dana Princ Fahoong šetajući šumom uz obalu jezera Khong Long Lake čuo je kako u daljini neka djevojka pjeva. Takvu pjesmu nije čuo nikada prije, njen glas je bio očaravajuć pa se istoga trenutka zaljubio. Potrčao je prema mjestu s kojeg je mislio da pjesma dolazi, no pjesma je odjedanput stala, djevojke nije bilo.

Okrenuo se i krenuo prema kući kada je začuo djevojački plač. Duboko u srcu, znao je da je to ista djevojka koja je maločas pjevala. Odjednom, na obližnjem rtu vidio je crveni pa zeleni bljesak, baš iza velikog stabla. Potrčao je prema njemu. I opet djevojke nije bilo. No, tačno ispod svojih nogu ugledao je zmijsku kožu. Uzeo ju je i omotao oko svojih ruku.

Vidio je mnogo zmijskih koža prije, ali nikada ovako čudnog uzorka – jedan je dio bio briljantno crvene boje, a druga polovina zelena poput lišća na velikom stablu.

Odlučio je da razgovara sa djedom King Ue-Lueom, o djevojci koja ima najljepši glas koji je ikada čuo. Djed je bio mudar čovjek, neki su ga zvali najmudrijim čovjekom na svijetu. On će znati, smatrao je Princ.

U međuvremenu, na drugoj strani jezera Khong Long na obali je sjedila djevojka. I plakala. Zvala se Nakkarintrani. Bila je tužna, život je bio nepravedan. Nedugo prije šetala je šumom i vidjela najljepšeg muškarca, prekrasnog osmijeha i najljepših plavih očiju. Zaljubila se svom dušom, ali je znala da nikada neće moći biti zajedno. Naime, Nakkarintrani je imala tajnu.

Ona je nāgi – zmija koja može poprimiti ljudski oblik. Njena porodica je živjela u netaknutom podzemlju po imenu Patala Loka, mjestu prepunom zlata, srebra i rubina koji su bili veći od muške šake. Njen otac, bio je vladar Naka naroda i bogovi su mu dali u zadatak da čuva ta blaga.

Kroz vijekove, narod je izgradio veličanstven grad, živjeli su u palačama i kućama, baš kao ljudi. No svi su znali za zakon prema kojem se nijedan Naka ne smije oženiti za ljudsko biće jer će se u suprotnom razljutiti i uzeti im svo bogatstvo. A bez tog blaga, grad bi bio na ivici siromaštva i Naka narod bi izumro.

No zaljubljena Nakkarintrani imala je plan. Poći će u šumu i pronaći odabranika svog srca. Otkrit će mu svoju tajnu. Ako bude osjećao isto što i ona, zajedno će pobjeći u neko daleko kraljevstvo gdje niko neće znati niti mariti za tim što je ona nagi.

Otrčala je u svoju sobu i uzela svoje stvari. Bila strašno uzbuđena. A plan joj se ostvario i bolje nego što je očekivala. Otišla je u šumu, i ubrzo je opet srela princa. Bio je ljepši neg što ga se sjećala. I nije bio tek običan čovjek. On je bio princ!

Naravno da se priobojavala otkriti mu svoju tajnu, ali nakon što mu je otkrila rekao joj je da je njegova ljubav iskrena i snažna, da će je voljeti do kraja života.

Nakon što joj je to rekao, prvi put su se poljubili. I u tom trenutku, čuli su tigra kako riče. A onda je tigar skočio na Nakkarintrani, zamalo je ugrizao za vrat. U to je princ Fahoong izvadio mač iz korica i udario tigra po nozi. Tigar je odjurio duboko u šumu, cvileći od bola.

Nakkarintrani ga je upitala: “Zašto nisi ubio zvijer, nego ga samo ozlijedio-‘”

Odgovorio je da ne može nauditi nijednom živom biću, koliko god se ono činilo opasnim. Kada je to čula, znala je da imala dobar osjećaj, da je princ dobar čovjek. U to je princ uzeo za ruku, pogledao svojim plavim očima i pitao hoće li biti njegova žena. Pala mu je u zagrljaj i počeli su se ljubiti, pa mu rekla da hoće.

Nekoliko dana kasnije, princ Fahoong nestrpljivo je čekao ispred djedove sobe u palači. Samo dan prije, starom kralju je rekao da je upoznao ljubav svog života i da je zaprosio. Rekao mu je i da je ona kćerka gospodara Naka, te da je ona nagi. Djed je poslao jahača u Naka kraljevstvo, da upita vladara Naku da mu dođe u posjetu. Dok je princ bio u hodniku, oni su razgovarali iza zatvorenih vrata.

Odjednom je čuo kako ga stražar doziva. Prinče Fahoong, Kralj vas treba, možete ući.” Srce je mladom princu toliko brzo lupalo da je mislio da će umrijeti. U sobi su ga dočekali djed i vladar Naka.

Dragi moj momče, obratio mu se djed, vladar Naka i ja dugo smo razgovarali. I dogovorili smo se. Ti i tvoja draga imate naš blagoslov, ali pod jednim uslovom. Smijete živjeti ovdje u palači, ali niko ne smije saznati njenu tajnu jer ću biti prisiljen izbaciti vas iz mog kraljevstva, kazao je djed.

Princ je bio presretan, zagrlio je djed i izljubio ga, a gospodar Naka je nastavio:

“Saslušaj me, kazao mu je pritom prijeteći prstom. Nisam bio za ovaj brak, naš zakon zabranjuje da se naga ženi s ljudima, posebno ako je riječ o mojoj kćeri. Ali ona je mlada i zaljubljena, i ona zna da ću nikada neću stati na put njenoj sreći. No, ako iko ikada sazna ko je ona zapravo, onda ću nažalost morati tražiti osvetu. Zapamti moje riječi, nemoj ih zaboraviti, kazao je.

Vjenčanje je bilo veličanstveno, prema svim kraljevskim dekretima, a slavlje je trajalo punih sedam dana. Radnici su radi danonoćno kako bi izgradili most preko jezera Khong Long kako bi ljudi Rattapa Nakhona and Nakarata mogli putovati između dva grada te slaviti vjenčanje.

Djevojka po imenu Khulan, služavka u kraljevskoj palači, jedina nije dijelila radost. Ona se nadala, da će ipak, jednog dana, osvojiti srce mladoga princa. Iako je godinama gajila nadu, ta se nada rasplinula. Bila je ljuta, a sav je bijes usmjerila na prinčevu suprugu.

Tri godine su prošle i sve je bilo kao u bajci. No, Nakkarintrani nije podarila nasljednika, a ljudi u Rattapa Nakhonu nisu bili s njom zadovoljni. Nisu znali da je ona nāga jer se njena tajna strogo čuvala. Zato se smatralo da je neplodna.

Žene koje su radile u palači, zvali su je neplodna. Smijale su joj se i izrugivale je, a Nakkarintrani je postajala sve tužnija i slabija. Dane je uglavnom provodila u svojoj spavaćoj sobi. Odbijala je hranu. Toliko se razboljela da je izgubila sposobnost zadržavanja ljudskog oblika te se povremeno pretvarala u zmiju. U tajnosti, u trenucima samoće.

Jednog jutra služavka Khulan poslana je po ostatke koje Nakkarintrani nije pojela večer prije. Pokucala je na vrata, a s obzirom da joj se niko nije obratio, ušla je u sobu. No u krevetu je, umjesto Nakkarintrani vidjela ogromnu zmiju. Uplašena je počela bježati, no začula je glas kako je doziva.

“Molim te, ne boj sssse, Khulan. To ssssam ja, Nakkarintrani, tvoja princezzzzza.

Khulan se prestravila i odlučila je sve reći princu. Istrčala je iz sobe vičući ‘Gdje je princ? Njegova supruga je zmija’.

Njeni krici su odzvanjali palačom i uskoro su svi saznali dugo čuvanu tajnu. I sam vladar Naka, koji je u to vrijeme boravio u palači jer se slavio kraljev rođendan, čuo ju je kako viče i to ga je razbjesnilo. Skočio je i rekao kralju:

“Znao sam da će se to dogoditi! Nikada nisam smio dozvoliti to vjenčanje – te otišao.

Kasnije te večeri, Naka se vratio sa svojom vojskom. Ljudi u Rattapa Nakhonu nisu imali šanse. Mogli su samo posmatrati kako im vojska ruši i pali kuće i kraljevsku palaču. Mnogi su počeli bježati prema mostu, ali su na putu presreli Nakini vojnici koji su zapalili most. Jadni su ljudi padali u ponor ispod mosta.

Kralj Ue-Lue took još jednom pogledao svoje kraljevstvo i krenuo prema jezeru. Vičući prema nebu, kazao je:

“Buda mi je svjedok, nikada više neću zakoračiti na suhu zemlju sve dok se moje kraljevstvo ne obnovi.

Zakoračio je i nestao u dubinama jezera i bestraga nestao. Nikada se nije saznalo je li se utopio ili su ga bogovi osudili na život u dubinama jezera.

A šta je bilo s mladim princom Fahoongom i njegovom Nakkarintrani?

Prema nekim pričama uspjeli su preći jezero i sakriti se u malu špilju u kojoj su, držeći se za ruke, nakon nekoliko dana umrli od tuge i gladi. A ljudi koji su preživjeli tu tragičnu noć, špilju su nazvali Naka.

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending