Pratite nas

Sudbine

Rade iz Mostara optužen za 12 provala u vikendice: OD SUDA TRAŽIO DOŽIVOTNU KAZNU JER NE ZNA NIŠTA DRUGO RADITI OSIM KRASTI

Published

on

Na području Omiša Rade V., porijeklom iz Mostara, u nepunih mjesec dana počinio je niz krađa te je zato osuđen na djelomičnu uslovnu kaznu prema kojoj treba odslužiti kaznu zatvora od godinu i tri mjeseca.

Preostali dio kazne od godinu i tri mjeseca muškarac neće morati odslužiti ako kroz četiri godine ne počini novo krivično djelo. Rade V. se nalazi u zatvoru od aprila, kada je uhapšen. On je na sudu za sebe tražio doživotnu kaznu te naveo da je u Split donio kamion automatskih puški i drogue.

Na teret mu se stavlja da je u 12 navrata provaljivao u vikendice u kojima trenutno nitko ne živi. U kućama je pronašao razne predmete koje je ukrao, poput auta i bicikla, a pokupio je i nakit, tenisice, dalekozore, pecački pribor, sunčane naočale, alat, televizor, laptop, šator, jaknu… Uhvaćen je u krađi, a ukradene stvari su vraćene vlasnicima.

Rade V. je na suđenju sve priznao te rekao da bi volio da ima još dokaza pa da bude osuđen na doživotnu kaznu. Kako piše Dalmatinski portal, bio je saglasan da ga se osudi na najtežu kaznu, što znači osam godina zatvora.

Na sudu je rekao kako je 2016. s drugim osobama u splitsku zračnu luku donio 2,6 kilograma kokaina, a 2014. kamion poluautomatskih puški. Poručio je da ima dokaze za to, ali nije htio reći s kim je radio kako te osobe ne bi otišle u zatvor.

Na pitanje sutkinje zašto je krao, Rade V. je odgovorio da nije imao priliku živjeti i raditi kako je dostojno za čovjeka. Kazao je kako je u Rijeci montirao liftove pa bio u Barceloni dva mjeseca, a potom poslovno u Africi pa Moldaviji, gdje je naučio ruski. Ispričao je da je radio u Zagrebu pa dao otkaz i otišao u Split te da je bezuspješno pokušao naći posao.

Okrivljenik je sutkinji rekao da bi i danas vjerocatno imao posao i bio kulturan, pošten i uzoran građanin da nije ostao u organiziranom kriminalu. Poručio je da ne želi da ga puste na slobodu ako se bude morao javljati.

Također, požalio se kako trpi nasilje u pravnom procesu jer nema mogućnosti kupiti olovku i papir te kako ga u zatvoru nisu smjestili u nepušačku sobu usprkos tome što je srčani bolesnik.

Kao olakšane okolnosti navedene su dosadašnja neosuđivanost okrivljenika i očite loše lične prilike, kao i činjenica što su svi ukradeni predmeti vraćeni vlasnicima. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending