Pratite nas

Sudbine

Prvi pilot u Evropi koji je hafiz Kur’ana: AMMAR MUDERIZOVIĆ IZ NOVOG PAZARA ROĐEN DA LETI ŠIROM SVIJETA

Published

on

Izlasci i zalasci sunca, zemaljska prostranstva koje većina ljudi vidi samo na mapama, planinski vrhovi, vulkani, rijeke i planine, upoznavanje drugih nacija, religija i rasa, putovanje s jednog na drugi kraj svijeta – sve to je posao pilota. Životni putevi često odvedu daleko od dječačkih snova, ali nisu Ammara Muderizovića (29) iz Novog Pazara.

Njegova priča je priča o istinskom zalaganju. Ammar Muderizović je prvi pilot u Evropi koji je ujedno i hafiz Kur’ana. O svom životnom pozivu za Balkan News Muderizović kaže:

“Uvijek se ide daleko, tamo gdje postoji dovoljno volje i ljubavi”.

Ammar Muderizović rođen je i odrastao u Novom Pazaru. Nakon osnovne škole upisuje medresu Gazi Isa-beg.

“U medresi sam bio skroz odličan učenik. Tada sam počeo da učim Kur’an napamet i u roku od dvije i po godine sam ga naučio. Još kao dijete želio sam biti pilot. Uvijek mi je to bilo fascinantno i interesantno, ali mi je isto tako izgledalo nemoguće. Od djetinjstva sam se divio avionima i informaciji da metal koji je težak 130 tona ili 100 tona može da se podigne u vazduh i da ide brzinom kojom ide, preko 1.000 kilometara na sat. To mi je bilo fascinantno. Kako sam odrastao i proširivao svoje vidike shvatio sam da to uopšte nije nemoguće već da čovjek treba da se potrudi i da radi na tome, da možemo ostvariti šta god poželimo samo ako stvarno to želimo i ako se tome posvetimo, kaže Muderizović.

Pilotsku školu upisuje krajem 2017. i početkom 2018. godine, a završava je 2020. prije svih – prvi u svojoj klasi.

“Školovanje za pilota može da traje minimum dvije ili dvije i po godine, a maksimalno može da traje doživotno. To znači da je završavanje te škole i obuke zavisi od toga koliko se potrudiš. Ja sam bio u klasi od 30 pilota i prvi sam u klasi koji je završio za malo manje od dvije i po godine. Prva osoba koja je završila klasu poslije mene bila je nakon osam-devet mjeseci. Bio sam napredan, ozbiljno sam učio i trudio se, kaže Muderizović.

Prepoznajući takav trud, pilotska škola Linx Aviation nudi svom dojučerašnjem učeniku da postane instruktor.

“Direktor škole mi je ponudio mjesto instruktora i prihvato sam, godinu i po dana sam obučavao ljude koji nisu kročili u avion. Nakon toga, u novembru 2022. dobio sam poziv za razgovor u najvećoj evropskoj low-cost kompaniji Wizz Air. Intervju je trajao dva dana, pitanja su bila rigorozna: teorijsko znanje, test inteligencije, testovi engleskog jezika, razne vježbe na simulatoru. Prošao sam sve testove i Wizz Air mi je dao ponudu da postanem njihov pilot i da radim za tu kompaniju. Pristao sam. Nisam mogao doći odmah i postati pilot već postoje obuke koje se moraju proći. U januaru kreće obuka koja će trajati mjesec ili mjesec i po dana, to je priprema za veliki avion, specijalizacija za Airbus 321, avion koji prima 230 putnika, kaže Muderizović.

Njegova baza bit će u Gruziji odakle će letjeti na mnoge destinacije: Barcelona, Madrid, Paris, London, Berlin, Frankfurt, Minhen, Dizeldorf, Abu Dabi, Litvanija, Estonija, Maldivi… Iako su putovanja najveća prednost posla pilota, odricanja su ogromna.

“Najveća prednost ovog posla jesu putovanja, upoznavanja novih ljudi i novih kultura. Meni je upravo to proširilo vidike, dosta sam stvari vidio kroz vjeru i tako sam sebi dokazao da sam na pravom putu. Ali put do ovog mjesta nije idealan. Zato je moj savjet bilo kome ko želi da upiše ovu školu sljedeći: ako to volite, ako to stvarno želite onda neće biti teško. Ali ako niste sigurno u ono što želite, onda razmislite jer odricanja su ogromna, trud je ogroman, trnovit je put da se stigne ovdje gdje sam ja. Takav put je doslovno suze i znoj. Ali ako osoba to želi onda sigurno može da uspije, zaključuje.

Vijest o prvom pilotu hafizu u Evropi brzo se proširila Balkanom.

“Dobio sam mnogo komentara i svi su bili pozitivni. Iz Novog Pazara sam prvi pilot koji je krenuo tim putem i osoba koja je uspjela da postane pilot. Neke ljude sam i motivisao, dvije osobe iz Novog Pazara su započele svoje školovanje. Ljudi su uglavnom oduševljeni, ali ima ta lijepa izreka: “Kad fudbaler da go, svi se raduju, ali niko ne zna koliko je treninga zapravo iza tog postignutog gola, koliko je truda i muke iza toga. Isto je i ovdje”. Put koji sam prošao je bio trnovit, posebno u vrijeme pandemije koja je bila otežavajuća okolnost u svijetu avijacije. Ali sam uspio, završava Ammar. (Nasj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending