Sveti Malahija irski je svetac iz 12. stoljeća, nadbiskup u gradiću Armaghu koji se danas nalazi u Sjevernoj Irskoj, te jedan od najvećih reformatora irske Katoličke crkve. Bio je poznat kao sjajan propovjednik i crkveni obnovitelj, a pripisuje mu se i nekoliko čuda. Umjesto keltske liturgije uveo je rimsku, a u svećeničke redove zaveo je red i disciplinu.

Za svoj rad imenovan je za izaslanika za Irsku, no tokom svog drugog putovanja u Rim razbolio se i umro 2. Nove,bra 1148. na rukama svetog Bernarda. Papa Klement III. proglasio ga je svetim 1199. godine, a spomendan mu je 3. novembra da se ne kosi s Dušnim danom koji se slavi dan prije.

No sv. Malahija danas je najpoznatiji po nizu proročanstava koja je navodno napisao 1139. godine, a odnose se na budući niz papa. Njegov popis započinje s njegovim savremenikom, papom Celestinom II. te se nastavlja s posljednjih 112 papa.

Proročanski popis

“Proročanstvo o papama” napisano je u obliku popisa 112 kratkih latinskih fraza za koje se tvrdi da predstavljaju svakog papu. Tako prva fraza glasi “Ex castro Tiberis”, što znači “Iz zamka na Tiberu”, a odnosi se na papu Celestina II. koji je rođen u gradiću Città di Castello na rijeci Tiberu.

Druga glasi “Inimicus expulsus” što pak znači “Protjerani neprijatelj”, a odnosi se na papu Lucija II. čije je svjetovno prezime Caccianemici što na talijanskome doslovno znači “lovac neprijatelja”.

Treća glasi “Ex magnitudine motis”, tj. “S velike planine”, a ukazuje na sljedećeg u nizu poglavara Katoličke crkve, papu Eugena III., za kojega se od 16. vijeka navodi da je rođen u talijanskoj porodici Montemagno, što doslovno znači “Velika planina”.

Naročito je zanimljiv popis posljednjih pet fraza. Papa Pavao VI., koji je vladao od 1963. do 1978., opisan je kao “Flos florum”, tj. “Cvijet cvjetova”, a to bi moglo ukazivati na činjenicu da se na njegovom ličnom grbu nalaze tri ljiljana. Njegov nasljednik, papa Ivan Pavao I., označen je frazom “De medietate Lunae”, tj. “(Od) pola mjeseca” ili “(Od) polumjeseca”. On je, naime, izabran 26. avgusta 1978., na dan nakon Mjesečeve zadnje četvrti, kada se na nebu uistinu vidi polumjesec.

Nadalje, papa Ivan Pavao II. opisan je kao “De labore Solis”, što pak znači “(Od) porođaja Sunca”. Analitičari kažu da se to odnosi na potpunu pomrčinu Sunca koja se zbila 18. maja 1920., upravo na dan kada je rođen Karol Wojtyła.

Njegov nasljednik bio je papa Benedikt XVI., a s njime cijelo proročanstvo postaje zamršenije. Naime, fraza “Gloria olivae”, što znači “Slava masline”, ne može se tek tako dovesti u vezu s njime. Neki smatraju da se to odnosi na Olivetanski red koji je zapravo ogranak Benediktinskog reda koji je 529. zasnovao sv. Benedikt iz Nursije po kojemu je Joseph Ratzinger i uzeo papinsko ime. Doduše, postoje i druga, jednako neuvjerljiva, tumačenja.

I tako smo došli do zadnjeg u nizu prorečenih papa. Njegova je fraza najduža i glasi ovako: “In persecutione extrema S.R.E. sedebit Petrus Romanus, qui pascet oues in multis tribulationibus: quibus transactis ciuitas septicollis diruetur, & Iudex tremêdus iudicabit populum suum. Finis”. To znači: “Usred golemog progona, na prijestolje Svete rimske Crkve sjest će Petar Rimljanin koji će napasati svoje stado tokom mnogih stradanja, nakon čega će grad sedam brda biti uništen, a strašni Sudija sudit će svome narodu. Kraj”.

Rješenje zagonetke
Sve je to teško dovesti u vezu s aktualnim papom Franjom, no američki pisac i radijski voditelj Thomas Horn uvjeren je da je riješio zagonetku. On i njegov pokojni kolega Cris Putnam 2012. objavili su knjigu “Petrus Romanus: Zadnji papa je ovdje”, koja i danas izaziova veliki interes javnosti.

Za vrijeme posljednje konklave, neki su pobornici Malahijina proročanstva najavljivali da će za papu biti izabran kardinal iz Gane Peter Turkson. On je naime crnac, njegovo je ime Petar, studirao je u Rimu, a u Gani ga zovu upravo “Petar Rimljanin”. Ali, to se nije dogodilo.

Ipak, Jorge Mario Bergoglio papinsko je ime uzeo po sv. Franji Asiškom čiji se otac zvao Pietro, dakle, Petar. “To je nešto što svakako treba uzeti u obzir”, ističe Horn i zaključuje kako bi to mogla biti odrednica koja upućuje na to da je papa Franjo uistinu zadnji prorečeni papa.

“Tokom naše istrage proročanstva o papama, otkrili smo knjigu koja je napisana 1951. godine. Napisao ju je katolički učenjak koji je vjerovao u Malahijino proročanstvo i činio svakakve mistične proračune”, naveo je Horn za britanske medije.

“Računajući sve te matematičke jednačine, odredio je da prosječni pontifikat traje 11 godina. Smatrao je da autentični dio proročanstva počinje 1572., što znači da je od tog trenutka na popisu ostalo 40 papa. Prema tome, 40 puta 11 puta iznosi 440 godina. 1572 plus 440 daje 2012. Učinio je to na pet ili šest različitih načina i došao do istog datuma – aprila 2012. Po tome je posljednji papa, Petrus Romanus, trebalo da stigne u aprilu 2012. godine”, objašnjava Horn.

Autor knjige iz 1951. promašio je godinu i mjesec dana. Naime, Franjin pontifikat započeo je 13. Marta 2013., što i nije preveliko odstupanje na tolikom vremenskom rasponu.

Uništenje Rima?
Spominjanje progona i uništenje Rima u Malahijinu proročanstvu, neke je analitičare navelo na zaključak da će posljednji papa biti Antikrist ili Lažni prorok koji se spominje u Bibliji, Otkrivenje 19:20. Drugi pak smatraju da se u navedenom proročanstvu zapravo pretkazuje dolazak “crnoga pape”.
Papa Franjo pokrenuo je lavinu komentara kada je bio rekao: “Imam osjećaj da će moj pontifikat biti kratak… Imam neki osjećaj da me je Gospod odabrao samo za kratku službu”.

“Komentari pape Franje o mogućem atentatu ili povlačenju i tome kako njegova služba neće dugo trajati navode na zaključak da on vjeruje da je upravo on posljednji papa koji će dovesti do uništenja Rima”, smatra Horn i citira riječi sv. Franje Asiškog koje je izrekao prije smrti: “U vrijeme konačnog suda, čovjek koji neće biti kanonski izabran postat će papa i svojim lukavim naporima povest će mnoge u grijeh i smrt… tih dana, Isus Krist neće poslati pravog pastira nego razaratelja”.

Horn vjeruje da Franjo smatra kako je njegova sudbina da bude ispunjenje posljednje od triju “Fátimskih tajni”. Sestra Lúcia dos Santos, kojoj se Gospa u Fátimi ukazala 1917. godine, ovako je zapisala “treću tajnu”:

“…lijevo od Gospe i malo poviše, vidjeli smo anđela s plamtećim mačem u lijevoj ruci. Bljeskajući je ispuštao plamenove koji su izgledali kao da će zapaliti svijet. Ali plamenovi su se gasili u doticaju sa sjajem koji je Gospa isijavala iz svoje desne ruke. Pokazujući na Zemlju svojom desnom rukom, anđeo je vikao snažnim glasom: ‘Pokora! Pokora! Pokora!’. I vidjeli smo u neizmjernoj svjetlosti koja je Bog nešto slično kao što izgledaju ljudi u ogledalu kad prolaze ispred njega, biskupa odjevena u bijelo. Imali smo dojam da je to bio Sveti Otac. Ostali biskupi, svećenici, redovnici i redovnice uspinjali su se na strmu planinu, na čijem je vrhu bio križ od grubo obrađenih trupaca, poput hrasta plutnjaka s korom.

Prije no što je dospio onamo, Sveti je Otac prošao kroz veliki grad napola u ruševinama. Napola se tresući, isprekidanim korakom, pod dojmom boli i žalosti, molio je za duše leševa koje je sreo putem. Došavši na vrh planine, dok je klečao na koljenima kod podnožja velikog križa, ubila ga je grupa vojnika koja je ispalila metke i strijele na njega. I na isti način, ondje su umrli jedan za drugim biskupi, svećenici, redovnici i redovnice, i razni laici različitih staleža i položaja. Ispod dviju prečki križa bila su dva anđela, svaki s kristalnim škropilom u ruci, u koje su skupili krv mučenika i njome škropili duše koje su se kretale k Bogu.”

Horn smatra da postoji velika šansa da je riječ o zavjetu koji su dali pripadnici tzv. Islamske države. “Zakleli su se da će osvojiti Rim do 2020. godine.

No, službeni komentar Vatikana pri objavi tajne bio je taj da se ubojstvo pape iz proročanstva odnosi na neuspjeli atentat na papu Ivana Pavla II. iz 1981. godine, a da su progoni Crkve iz proročanstva zapravo nedaće kroz koje je Katolička crkva prolazila u 20. vijeku. Dakle, službeni je stav Vatikana da su se događaji opisani u sklopu Treće tajne već odigrali. Činjenicu da papa nije ubijen tumači se intervencijom same Gospe, u što je papa Ivan Pavao II. duboko vjerovao.

Lažni dokument
I istoričari i katolički teolozi upozoravaju da zapravo nema nikakvih dokaza o istorijskoj autentičnosti Malahijina proročanstva. Ono se, naime, nije spominjalo prije 1590. pa stoga smatraju da je upravo tada i nastalo i to kao lažni dokument. Zato su latinske fraze koje se odnose na pape prije tog vremena prilično jasne, ali za sve posljednje nije lako uspostaviti jasnu poveznicu.

Poznati talijanski katolički publicist Vittorio Messori smatra da je riječ o lažnim spisima nastalima u 16. Vijeku za vrijeme velikih borbi za vlast na ondašnjim konklavama.

Uostalom, baš kao i Nostradamusove centurije, i ovo je proročanstvo pisano u šiframa koje su toliko nejasne i uopćene da ih se može selektivno tumačiti. Uz to, francuski svećenik iz 17. vijeka Louis Moreri smatrao je da je kardinal Girolamo Simoncelli namjerno proširio priču o Malahijinu proročanstvu u prilog vlastitom nastojanju da postane papa tokom konklave 1590. godine.