Pratite nas

Sudbine

Pronašao preko 500 izvorišta: MILOŠ UZ POMĆ VISKA OTKRIVA VODU

Published

on

Miloš Vujmilović (58), koji je rodom iz Laktaša, u svojoj karijeri, dugoj 22 godine, do sada je iskopao više od 500 bunara za vodu.On trenutno traži vodu u banjalučkom naslju Stranjani.

“Do prije četiri godine iskopao sam više od 400 bunara, a, evo, u ove dvije godine sam iskopao sigurno više od 100, ali ja to ne brojim. Nisam ni zapisivao. Ako ovako nastavim, iskopaću više bunara nego što Đoković ima pobjeda. Posebno ako znamo da u posljednje vrijeme imam sve više i više posla”, ispričao je za “Nezavisne” Miloš.

Priča, kada je počeo s ovim poslom prije 22 godine, da mu nije bilo svejedno te da je najvažnije pobijediti strah kako bi se kvalitetno mogao raditi ovaj posao.

“U ove 22 godine imao sam mnogo iskopanih bunara, a najviše sam kopao do 38 metara, prije jedno osam godina, za šta je bilo potrebno 40 dana rada. Bilo je tu i dosta povreda. Jednom sam slomio skočni zglob, otkačio se dio lonca i pao sam sa šest metara. Operisao sam ga i za četiri mjeseca ponovo počeo raditi. Dvije godine nakon toga izvukao se jedan dio iz kante i pao sam sa 15 metara, slomio sam desno koljeno i opet je slijedio oporavak, hirurzi su sve sredili i ponovo sam počeo s poslom. Sada sam dosta oprezniji i pametniji, mora biti sve 100 odsto sigurno, sve provjeravamo”, naglasio je Vujmilović.

Objašnjava da je za pronalazak vode potreban samo visak.

“On se sam kreće, kada se dolazi do mjesta gdje ima vode, visak se okreće na desnu stranu i to mnogo jako, i u jednom momentu stane i onda pokazuje tok kretanja vode. Nakon toga mjeri se dubina vode i onda visak kreće na lijevu stranu i svaka dva kruga su jedan metar dubine. Ako, na primjer, izmjerimo 20 krugova, voda je na desetom metru.

Od toga 20 odsto ima promašaja. Od deset bunara, dva nemaju vodu i to nije zato što se pogriješi i promaši nego se pojave dvije-tri vrste zemlje koje daju lažni signal visku, ali je voda ipak ispod te zemlje. Bilo je i slučajeva da ljudi odustanu od kopanja. Ako se dođe do stijene gdje ne možemo kopati, onda se minira kako bi se došlo do vode. Pozovemo minere i sve bude urađeno”, ističe Vujmilović.

Dodao je da se jednom našao u situaciji, kada su kopali bunar, da je umalo došlo do plavljenja. Tokom kopanja Miloš je pronašao mnogo zanimljivih stvari.

“Jednom sam pronašao pločasti kamen, kada sam ga okrenuo, na njemu sam vidio godove kao kod drveta. Pronalazili smo i morske školjke, drveće, granje, lišće, i to fosilne ostatke. Na zlato još nismo naišli”, zaključuje kroz smijeh ovaj vrijedni čovjek. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending