Pratite nas

zdravlje

 Prof. dr Dejan Čubrilo: Enzime za varenje izgubili smo zbog stresa, pa hrana u nama truhne, obolijevaći nas!

Published

on

Kako se pravilno čisti organizam i kada je pravo vrijeme za to, te kako se dobija holesterol, otkrio je prof. dr Dejan Čubrilo, specijalista medicine sporta i profesor fiziologije na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu, tokom svog nedavnog gostovanja u emisiji RTS ordinacija.

Danas svuda po internetu možete pronaći razne programe detoksikacije koji obećavaju čišćenje organizma za 3, 5 ili deset dana, gubitak kilograma…

Ali, kada je zapravo pravo vrijeme za detoksikaciju i kome je to stvarno potrebno? Da li smijemo da se “detoksikujemo” voćnim sokovima na svoju ruku?

Kako se pravilno čisti organizam i kada je pravo vrijeme za to, otkriva prof. dr Dejan Čubrilo, specijalista medicine sporta i profesor fiziologije na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu. On komentariše i da li je detoksikacija danas postala moda.

“Da, to jeste moda. Ja sam apsolutno protiv mode, u smislu ja sam na detoksu tri dana, na postu sam tri dana… Protiv toga sam da to bude ja sam uzimao 10 dana taj i taj sok.

Dakle, detoks odnosno čišćenje organizma mora biti sistematsko. Kada kažemo “intoksiciramo se” i kad znamo da smo se intoksircirali, znamo da smo poremetili dobru ravnotežu u crijevima i to je ključ cijele priče. Kako se ona remeti, to je jako bitna stvar – kada hrana nije provarena. To je ključ cijele priče.

Kada hranu ne varimo na pravi način, ta hrana koja se nije provarila je predmet djelovanja bakterija, gljivica ili parazita, svih onih koji vole takvu sredinu. Mikrobi vole prljavu sredinu. Nije poenta da smišljamo lijekove, nego da smislimo kako da sredinu napravimo takvom da njima ne prija.”

 Zablude o detoksikaciji

“Ako imate masnu jetru, a imamo je proprilično svi, manje ili više, vi automatski imate povišen nivo insulina. To je hormon koji proizvodi pankreas da bi regulisao šećer i varenje. Ako se povećava u toku dana više ili manje, on će da pravi masti u jetri. To mu je posao. Holesterol ne dobijate iz hrane. Ako svaki dan jedete ćevape, pljeskavice, velike porcije, vi ćete napraviti poremećaj varenja i intoksikaciju od toga. Ali povišen nivo insulina će biti taj koji će u fabrici proizvodnje – jetri, gdje se on pravi, da stimuliše proizvodnju holesterola. Ko ima povišen holesterol ima i povišen insulin, i obratno”, kaže dr Čubrilo.

Doktor se osvrnuo i na zablude o lošem holesterolu:

“Loš holesterol, to je paradoks, on ima manje holesterola u sebi nego dobar! Čemu on služi? Ako imate kamion koji treba da prenese robu u neko mjesto, a ta roba je holesterol , to ide preko LDL-a, lošeg holesterola. On je prosto kamion koji ide i koji vozi da bi nešto prenio. A šta prenosi? Prenosi materijal za proizvodnju hormona. To radi loš holesterol. Da li je on loš? Nije. On je jako bitan. A kada taj kamion postaje loš? Kad zahrđa. Mi to zovemo oksidovani holesterol, odnosno nešto što ne može da prođe granicu i uđe na to mjesto na koje smo poslali (da obavi posao i aktivira proizvodnju hormona). Taj holesterol koji je u tom zahrđalom kamionu će se zalijepiti negdje i predstaviti početak razvoja ateroskleroze. Samo je taj holesterol loš.

Doktor Dejan Čubrilo otkriva i koja je granica holesterola prihvatljiva i šta treba uraditi u slučaju granične ili blago povišene vrijednosti.

“Svaki holesterol koji je 6 ili 6,5 ne tumačim kao tragediju ili nešto što je toliko loše. Tada zaključujem da se on previše pravi, odnosno da ga nešto stimuliše (insulin), da se ne izlučuje kako treba preko žuči ili da je zahrđao.

Tada preporučuje pacijentima antioksidanse, i da u ishranu uvedu što više zdravih namirnica, voća i povrća. Druga stvar, kontrolom insulina. Ne jedemo šećer ili pazimo koliko ga jedemo; ne opterećujemo pankreas.

Što se masnoće tiče, dr Čubrilo preporučuje da stavite manje od kafene kašičice, tek da jelo zamiriše. Treća stvar je kontrola eliminacije; da propušemo kanale žuči, da se ta žuč bolje izbacuje u crijeva – biljkama. Limunada sa malo đumbira – limun provocira kanal, đumbir ga opusti, i ide napolje.”

 Sokovi od svježe cijeđenog voća i povrća

“Vi kada uzmete te sokove i više puta dnevno ih pijete, a ti sokovi su uglavnom napravljeni od raznog voća i povrća u blenderu, a mi smo sve to lijepo iščistili, pa je to presovano, a količina je vrlo galantna – oko 500 ml, vama će insulin skočiti kao da ste na testu opterećenja glukozom. To je takav skok insulina od tako zdravog soka, to će biti stimulus za blokadu topljenja potkožnih masnoća, stimulus za pravljenje više holesterola i stimulus da vam se jetra zamasti. Sok mora biti sa vlaknima, sa malo masnoće, sa sjemenkama, da se smiri taj odgovor pankreasa.

Bolje je sve to voće pojesti, ali šta ćete ako nemate dobar želudac? Ako nemate enzime za varenje u želucu? A to je danas epidemija”, smatra dr Čubrilo.

On kaže da smo enzime za varenje izgubili zbog stresa. Usljed hroničnog stresa ti enzimi nestaju, hrana ne može da se vari, truli, i eto intoksikacije.

“Prvo što je zabranjeno u procesu detoksikacije jeste mast. Nema ni maslinovog ulja. Ako imate organizam koji je intoksiciran, to znači da jetra više ne može da se bori, puna je toksina. Zašto toj jetri davati zadatak da ona obrađuje te masti? Pustite je da se oporavi, dajte joj minimalne količine.

Jedite meso bez ulja, spremljeno u vodi, stavite puno povrća u taj lonac i napravite obrok bez ulja, da biste ručali a da se ne intoksicirate. Jaja izbacujemo, mlijeko takođe”, objašnjava stručnjak.

Jedna od zabluda kaže da je čajeve protiv zatvora obavezno koristiti u procesu detoksikacije. Dr Čubrilo slikovito objašnjava šta misli o tome:

“To je zabranjeno! Ako magarca koji je iznemogao i star tjerate, vi ćete ga ubiti. To je isto sa crijevima koja ne rade, koja su opstipaciji. Ona su zaključana. Zgrčena. Vi takvo crijevo kad tjerate kao ono umorno magare, sjetite se ovih reči i nemojte uzimati čaj koji će da stimuliše crijeva, to je kao da ste pocijepali ta crijeva, kao da ih stimulišete da se još više umaraju. Tada crijeva krvare, pa hemoroidi prorade jer ste ih vi potjerali. Morate obnoviti crijeva, a kako? Tako što ćete povećati nivo energije u vašim ćelijama.

Imate dva goriva za energiju, jedno je šećer, drugo je mast (trigliceridi). Kad su trigliceridi niski, vi nemate energije. Oni ili se ne tope ili ne ulaze u sistem preko crijeva. Nemate glavno gorivo koje sagorijeva mirno, polako i tiho i daje energiju. Ostaje vam jedino šećer, a to je jako skupo gorivo, jer pravi druge probleme. Njega morate unositi na svakih pola sata i stalno ste gladni.

Najbolji izvor masti je onaj koji se topi sa našeg masnog tkiva i pretvori se u energiju. Insulin sprječava to topljenje masti. Njegovom kontrolom dobićete puštanje topljenja masti.

 Broj stolica

Ako pojedete 20 badema, struliće tri četvrtine. Od tih badema ništa neće ući u vas, a samo će da poveća količinu loših bakterija i truleži, i opteretiće se pankreas. Jetra to mora da obradi, a već je umorna. Umorna jetra opterećena dodatnom hranom, insulin koji je skočio blokira topljenje masti, vi energiju nemate, a vaša crijeva se zatvaraju.

“Uspješna detoksikacija znači uspostavljanje normalne funkcije crijeva. To je precizna definicija. Ako smo uspjeli crijeva da podignemo iz minus faze u normalu, da ona počnu da rade svoj posao, nema više intoksikacije”.

Jedna stolica dnevno je dovoljna, ali stolica nije mjera. Ljudi mi često kažu: Doktore ja imam nekoliko stolica dnevno, ja imam brz metabolizam. Metabolizam je ona fabrika gdje se vama od onoga što stigne u ćelije napravi energija. Ko to ima, taj ima brz metabolizam, a ne koji ima više stolica. Taj je uglavnom bolestan koji ima više stolica, ne vari hranu, sve prolazi kroz njega i spada u klasičan izgled mršavca koji ne može da se ugoji jer nema dovoljno enzima da vari hranu. (Najportal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending