Jedan intervju Dine Dervišhalidovića, poznatijeg kao Dino Merlin, kojeg je polovinom 1991. godine dao glasilu Islamske vjerske zajednice „Preporod“ u to vrijeme je izazvao dosta raznovrsnih komentara i. On je i tada ustvrdio kako je vjera jedna od temeljnih komponenti njegovog života.

Kako do tada na tadašnjim jugoslovenskim prostorima nije bilo baš uobičajeno da rokeri javno izražavaju svoja vjerska osjećanja, reporteri sarajevskog AS-a, tada najtiražnijeg nedjeljnog tabloida na prostorima bicše države. potržili su Dinu i direktno od njega pokušali saznati nešto više o razlozima koji su ga nagnali da se javno deklariše kao vjernik. Priču su i počeli činjenicom da je to slučaj bez presedana na estradi. Intervju je obavio Amir Misirlić, a prenosimo ga u cjlosti.

„Mislim da je sve što se desilo prirodna stvar – govori Dino. Jer koliko poznajem našu estradu, a prilično je poznajem, čini mi se da sam ja zapravo jedini pravi vjernik na cijeloj našoj estradim koji ta svoja vjerska osjećanja nikada nije skrivao. Ja sam odan Allahu.

Da li baš jedini? Bora Đorđević se prije par godina sagnuo da poljubi ruku patrijarhu?

„Molim te, ne stavljaj me u bilo kakav kontekst sa Borom i sa kojekakvim tipovima koji koriste novonastalo stanje u čisto komercijalne svrhe. Taj isti Bora je svojevremeno pjevao „Psujem mater onom pokvarenom bogu“,a danas se busa pravoslavljem. Ja se bar do sada nijednog trenutka nisam ogriješio o Boga ni svojim radom ni svojim pjesmama.
Znači korijeni tvog vjerovanja sežu mnogo dalje u prošlost?

„Vidiš u narodu postoji vjerovanje kako sam ja završio neke vjerske škole, a neki su skloni i da mi dodijele diplomu Teološkog fakulteta. Na žalost, ja nisam diplomirani teolog i nije istina kako sam vjersko obrazovanje sticao u školama. Jedostavno ja sam rođen u takvom miljeu sarajevske mahale koji se ne može zamisliti bez džamije. Normalno je onda da sam odgojen u vjerskom duhu. U početku je to vjerovatno bila svojevrsna indoktrinacija, ali onog trenutka kada sam bio u mogućnosti da svjesno razmišljam i samostalno odlučujem i sam sam prihvatio vjeru kao putokaz u daljem životu i opredijelio se za tu ideologiju.

Ali ipak je pomalo čudno da tek sada razgovaraš za „Preporod“ ako se zna da si tu priliku imao i prije nekoliko godina?

„Tačno je da sam imao više prilika da govorim za „Preporod“, ali sam svaki put to svjesno eskivirao jer je u to doba „Preporod“ bio režimski list koji uopšte nije dodirivao ni obrađivao neke fundamentalne teme zbog kojih je i postojao. S obzirom da se mnogo toga u ovoj zemlji promijenilo nabolje i sam „Preporod“ je evoluirao , sada je to nezavisan list koji tretira pitanja vjere, što i jeste njegova funkcija.

Međutim ,danas smo svjedoci činjenice da religijsko osjećanje gotovo u pravilu ide pod ruku sa nacionalizmom, a onda se sve to prebacuje na politički plan i borbu za vlast. Postoji li opasnost da i ti počneš da se svrstavaš na taj način?

„Nema te opasnosti. I u samom „Preporodu“ sam se u nekoliko navrata ogradio od pripadnosti bilo kakvoj političkoj stranci. Imao sam poziva da se aktivno priključim SDA, ali sam se ljubazno zahvalio na pozivu, kao što bih se zahvalio bilo kakvoj drugoj stranci. Ne želim da politički djelujem u bilo kom smislu jer i SDA i sve ostale stranke imaju aspiracije prema vlasti, a vlast je najteži ljudski porok. Zbog nje je čovjek spreman svašta da uradi. Vlast i vjera se isključuju. Dobar vjernik ne može da vlada jer je to protiv principa vjere.

Plašiš li se da će tvoje izjašnjavanje za vjeru ponegdje pogrešno da se protumači, te da će to negativno da seoidrazi na tvoj tiraž kod pripadnika drugih konfesija?

„Ne vjerujem da će se to odraziti na tiraž naše slijedeće ploče. A ne vidim ni zašto bi. Ja nijednog trenutka nisam povrijedio osjećanja nijedne druge nacije time što sam govorio za „Preporod“ da govorim za njih. Smatram, naime kompletnim idiotima one koji misle da su meni kao Muslimanu za bilo šta krivi Srbi ili Hrvati. Ja bih kao Musliman bio oštećen da nije postojao Hrvat Krleža, kao što bih bio oštaćen da nije postojao Srbin Crnjanski ili Musliman Dizdar ili Selimović.

Zanimljivo je da si ti svojevremeno na svom trećem albumu snimio pjesmu „Božić je“?

„Pa to je normalno. Ja kao vjernik poštujem drugog vjernika bilo koje konfesije i poznajem i poštujem njegove vjerske praznike bez ikakvog kompleksa. Isto kao što radost svojih praznika želim da podijelim sa drugim vjernicima. Moj dedo je prvi kurban davao svom komšiji Dušanu, ja ga dajem njegovoj kćerci, a ne sumnjam da će ga moja kćerka davati njegovim unucima. Vjera je jedno lijepo osjećanje koje treba poštovati bez obzira da li vjerujete u boga ili ne. I bez obzira na to kako se zove bog kome se molite. Ja ću uvijek poštovati Božić, kao što moji prijatelji poštuju Bajram i bez obzira koje su vjere ako dođu da mi ga čestitaju kao što je to i Goran (Bregović) učinio nedavno.

I u vrijeme kada nije bilo baš mnogo uputno isticati svoju religioznost i vjersku pripadnost ti si ubacivao neke male vinjetice, sličice koje su između redova govorile o tvom opredjeljenju. Tako si recimo na unutrašnjoj strani omota drugog albuma ubacio ornamente tipične za muslimanski živalj Bosne i Hercegovine

„Ja sam veliki borac za ovu zemlju Bosnu. Svaki moj stih je jedna mala vinjeta iz nje i svaki taj ornament s tog albuma to je soba u kojoj ja mogu mirno da legnem i odsanjam najmirniji san. Vjerujem da svako od nas nosi to neko religijsko osjećanje i da je to urođeno čovjeku, da oni koji bježe od toga vrše nasilje nad svojom prirodom. Jer i najzadrtiji komunista kada se nađe u avionu usred tubulencije neće sa onim svojim nesvjesnim dijelom bića obratiti se Marksu nego upravo tom bogu koga negira. (Naj portal)