Nema ljubitelja narodne pjesme da ne zapjeva i ne zamerači uz pjesme “I tebe sam si kafano”, “Mene je učilo vrijeme”, “Vozovi moji prolaze”, “Tebe nema”, “Kad me život zabopli”, “Ko li mi te muti ljepotice”, “Crno vino – plave oči”…. Ispjevali su ih Haris Džinović, Halid Muslimović, Mirtoslav Ilić, Nada Obrić, Jasna Zaimović, Nihad Alibegović, Zorica Marković, Marinko Rokvić….
Sve ove stihove je napisao sarajevski boem Željko Subotić, koji će ostati upamćen kao jedan od najvećih tekstopisaca i kompozitora narodne i pop muzike na prostoru bivše Jugoslavije.
Željko je rođen u Sarajevu, a početkom rata je izbjegao u Čačak, a nakon toga u Bijeljinu. Živio je više nego skromno, zaboravljen od prijatelja sa estrade, kao usamljeni boem, jer nije imao porodicu.
“Umro je bukvalno od gladi i iznemoglosti. Nikada nikoga nije želio da opterećuje. Živio je u jednoj straćari, a zbog teških uslova života je i obolio. Umro je kao najveći bijednik, dok su pjevači koji su pjevali i pjevaju njegove hitove kupovali bijesne automobile, gradili milonske dvore, ta noć zarađivali po pet do deset hiljada eura.
Kako se nije snašao u Čačku,ratnih godina se Željko preselio u Bijeljinu, gdje je i umro 13. januara 2013. Godine. Na posljednjem ispraćaju nije se pojavio niko od pjevača koji žive od njegovih hitova. Uz njega su bili Siniša Kajmaković, vlasnik “Renomea”, Vasko Todić, kantautor rodom iz Sarajeva, te bijeljinski kamenorezac Đorđe Gligorević. On je i podigao spomenik Željku Subotiću.
“Podiću mu spomenik za svaku pjesmu koju su svi zapjevali, za svaku marku koju su zaradili na njemu, za svaku marku koju je zaslužio!”, obećao je kamenorezac Đorđe Gligorević i ispunio obećanje. (Naj portal)
https://www.youtube.com/watch?v=Kcwjsiwd8nw&ab_channel=PokojniTozaPokojniToza