Pratite nas

Sudbine

Priča o sretnoj ljubavi Dilare iz Turske i Ace iz Bosne: JA NJEMU DVA POLJUPCA, A ON MENE CMOKI TRI PUTA (Video)

Published

on

Dilara Davidović iz Turske prije per godina se udala za Aleksandra Davidovića, bosanskog Srbina. Imaju kćerkicu, kažu idealan brak, Dilara se savršeno snašla, I što je još interesantnije odnos svekrve I snahe je idealan, skoro roditeljski.

Ipak, također mnoge i zanima otkud ona u Bosni i kako je prihvatila drugačiji način života. Ona često objavljuje videe na svom Instagram profilu gdje pokazuje njihovu svakodnevnicu.

U jednom videu je pričala o predrasudama koje postoje prema Srbima pa je i sama napisala da su joj mnogi govorili da se ne udaje za Srbina. Nakon toga rekla da joj je drago što ih nije poslušala.

“Ja sam glumica i završila sam fakultet u Turskoj za glumu. Bila sam u nekoliko serija, ali ništa nije lako kako izgleda kad to gledate na televiziji. Svi žele nešto drugo kako biste dobili veće uloge u seriji. Direktor hoće na večeru (?!)…tako da to nije bilo za mene.

Moj otac je odlučio otvoriti firmu u Bosni, ali nemam pojma odakle mu ta ideja. Jedan dan mi je rekao, ‘Sljedeće sedmice ideš u Bosnu’. Pitala sam ga koliko ću ostati da znam što ću ponijeti,a on mi je rekao, ‘Preselit ćeš se’. U šoku sam mu rekla, ‘Šta?’. Ali kad otac kaže da ideš, znači da ideš”, ispričala je Dilara.

Zatim je dodala:

“Kad sam došla u Bosnu nisam znala reći nijednu riječ. Prvi dan na poslu sam naručila kafu, vodu, pivo i vino. Rekla sam, ‘Evo, taman znam sve što mi treba’, nisam imala nikoga. Kad bih se vratila kući u 16 sati nisam znala šta ću raditi pa sam počela sama izlaziti. Svaki vikend sam išla na muziku uživo. Radnici su se navikli na mene i svaki vikend mi ostavljali stol negdje u ćošku za jednu osobu. Jedne subote sam izašla sama kao i svake…”

Dilara nije otkrila u kojem trenutku je tada upoznala svog supruga, koji dolazi iz Bosne, ali je Srbin.

Odlično se uklopila u srpsku porodicu, druži se sa svekrvom, a ima i fantastičan odnos s kćerkom. Mnogima je zanimljivo što svekrvu zove mama te što priča o njihovoj povezanosti, kao i razlike između dvije države. Otkrila je i na što se nikako ne može naviknuti. Naime, u Turskoj se svi ljube dva puta, a u Srbiji tri.
Našalila se i kako nikada neće naučiti da napravi razliku između slijedećih riječi: zarasla, odrasla, narasla, porasla…

“Zar nije sve isto? – pitala je u jednom od svojih snimaka. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending