Pratite nas

Sudbine

Priča o malom malinaru sa crnim šeširom: JOVANU GRUJIĆU JE UMRLA MAJKA, ALI ON IDE DALJE KRAJ CESTE ZARAĐUJE ZA ŽIVOT

Published

on

Mali Jovan Gajić iz sela Sitnica kod Banja Luke postao je poznat još 2016. godine kada je počeo uz seosku cestu prodavati maline kako bi sebi zaradio za školske knjige i pribor.

Njegovi roditelji, otac koji je radio za dnevnicu i majka koja je radila kao kuharica u osnovnoj školi, bili su ponosni na njega. Svi su ga voljeli, bilo je ljudi koji su navraćali u njegov dom, dolazili su s darovima i željom da se sretnu sa “malim malinarom”.

Ali, jovana u zadnje vrijeme nije bilo kraj ceste. Razlog je veoma bolan; njemu je iznenada umrla majka, 43-godišnja Božana,

“Mama je umrla iznenada. Prije toga nije bila bolesna, išla je u školu na posao. Nije se žalila da je boli. Ujutro, istog dana kada je umrla, govorila da joj je neka mučnina. To je bilo ujutro, a poslije, oko podne, samo je pala ispred kuće. Doktori su rekli da je njeno srce stalo. Dogodilo se to 19. marta, prije mjesec dana – ispričao je za Kurir mali Jovan.

Ni on ni sestra Jovana nisu još u potpunosti svjesni tragedije koja ih je snašla. Jovana je sada preuzela majčinu ulogu u kući.

“Sada ne idem u školu, zbog korone, ne znam kako će to biti do kraja školske godine. Za sada sam kod kuće, kuham, perem veš, čistim kuću. Tata je otišao s ujakom raditi negdje u selu, starija braća isto su na poslu. Gojko je završio Metalsku školu i radi u Novoj Topoli u tvornici namještaja, a Nebojša nema stalni posao, ali uvijek ga neko negdje pozove, pa ide raditi. On je završio varilački zanat, voli taj posao, ide raditi skoro svakog dana, u Banja Luku, Mrkonjić Grad, svuda – rekla je Jovana.

Jovana kaže da joj je mlađi brat veliki oslonac i utjeha.

“Jovan je veoma vrijedan i dobar, sve me posluša, radi kod kuće, a ide i u školu. Omiljen je kod svih u selu, a i mnogi prolaznici ga prepoznaju. Čulo se za njega zbog malina, kupina, kestena, koje prodaje pored puta od proljeća do jeseni, ali i crnog šešira – rekla je Jovana.

Jovan uz školu pomaže sestri u kućanskim poslovima, cijepa i nosi drva za ogrijev i ide u trgovinu. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Kakvi smo to ljudi: TRGOVAC IZVRIJEĐAO DJEČAKA KOJI JE OD UŠTEĐEVINE U SITNIM APOENIMA ŽELIO DA KUPI IGRAČKU

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending