Zvijezda Zorana Kalezića sija preko 50 godina. O njegovoj briljantnoj karijeri skoro se sve zna. Želio je da bude zabavnjak, ali je postao narodnjačka zvijezda.
Za sve su “krivi” Obrad Jovović, Ava Stepić o Silvana Armenulić. Obrad je bio šef predstavništva zagrebačkog “Jugotona” u Beogradu, a veliki prijatelj sa Silvanom i Acom, pa je siromašnog Kalrezića odveo kod Stepića da mu komponuje pjesme, a Silvanu je zamolio da ga angažuje kao gosta na svojim turnejama.

Deset godina su sarađivali Aca Stepić i Zoran Kalezić, snimili 13 singl pčoča, I 26 pjesama. Sve su bile I ostale veliki hitovi. Jedino, možda pjesma “Uspomena” da nije doživjela veliku slušanost. Ali, sve je nadoknadila slijedeća numera pod naslovom “Moj život je tužna priča”, koja je snimljena u oktobru 1971. godine. Prvi tiraž je iznosio skormnih 5.000 primjeraka, ali su ubrzo doštampali za “rebrni” tiraž 50.000. U roku od četiri mjeseca ukupan tiraž je iznosio 200.000 primjeraka. Ploča je dva puta bila “zlatna”.

Međutim, malo je poznato da je Kalezić oplakao izlazak ove singlice.

“Mnogo me je koštala, ne zbog para, već zbog duševnih patnji. Toliko sam čekao svoj diskografski prvjenac, a kad se pojavio plakao sam zbog svog izgleda. Promijenili su mi lični opis, unakazili me! Pjevao sam zabavnu muziku, nastupao sa rok bendom “Plavi anđeli”. Spremajući se za “Gitarijadu”, pustio sam dugu kosu i ofarbao je u plavo. Za vrijeme snimanja prve ploče, moj kum Obrad Jovović odvede me kod frizera, da me “upristoje” što se tiče frizure. Isjekli su me kao srpom, travu bi ljepše pokosili, a uz to me i ofarbali u crno. Na sve to su me obukli u tuđe odijelo, vezali kravatu, i slikali za omot moje prve ploče. Sve je na meni bilo tuđe, to nisam bio ja. Umjesto da se radujem prvoj ploči, plakao sam – ispričao je Zoran Kalezić.

I kad je pjevao svoje prve snimljene pjesme, mnogima je izgledalo kao da plače. Tako je narodna muzika dobila neprevaziđenog srcelomca, rijetke boje glasa, pjevača “emocije i tuge”. (Naj portal)