Jednojajčani blizanci Ola i Pontus Berglund, od kada je nastupila korona, sastaju se na mostu, koji se nalazi na granici Švedske i Norveške. Ponesu stolice na rasklapanje, sendviče, termosice i mnogo dobrog raspoloženja i smjeste se svaki sa svoje strane tanke, ali neprelazne bijele linije iscrtane na asfaltu.
“Nije nam dopušteno prijeći granicu. Ja moram ostati metar na svojoj strani, a on metar na svojoj”, objašnjava Ola dok se norveške i švedske zastavice zataknute za ogradu mosta vijore na vjetru.
“Dakle, dva su metra između nas”, smije se. I ne samo to. Pokraj njegovih nogu obična je bijela crta. S jedne strane piše “Norge”, s druge “Sverige”.
Ola živi u Haldenu, na jugoistoku Norveške, gdje ga je davno odvela ljubav. Pontus je u pola sata vožnje udaljenom švedskom gradiću Stromstadu.
Jednojajčani su blizanci i uvijek su se posjećivali jednom sedmično. Pandemija je to spriječila i sada se sastaju na starom mostu Svinesundu koji premošćuje fjord između dviju zemalja.
Na mostu, uz dva metra i jednu granicu fizičke distance, proslavili 72. i 73 rođendan 20. aprila.
“Ovo je jako neobično, ali naviknuli smo se viđati jednom sedmično i nismo to htjeli prekinuti”, kazuje Pontus sa švedske strane.
“Pandemija nas nije zaustavila i to je naša pobjeda”. – dodaje njegov brat blizanac.
Dvojica sjedobrade gospode postala su i lokalni selebritiji pa se neki čak i satima voze kako bi se s njima fotografirali.
“To nam je nevažno, važno nam je da se možemo naći i razgovarati o čemu god želimo”, kaže Ola.
Zbog svog privilegiranog statusa njih su se dvojica povremeno našla u ulozi dobronamjernih krijumčara, poput onoga dana kad je Pontus štene rođeno u Švedskoj preko granice dodao Oli za njegovu novu porodicu u Norveškoj. To im je najdraža uspomena, kažu.
Otkako je pandemije svoje sedmične sastanke propustili su samo tri puta zbog tvrdoglave policije koja ih nije htjela pustiti na most. Vremenske neprilike, od snježnih oluja do toplinskih valova, nisu im prepreka. Samo se odjenu u skladu s meteorološkom situacijom. Pontus je razveden, živi sam i vrlo mu je važno viđati brata blizanca Olu.
“Bez toga bi pao u depresiju”.
Nedostaje li mu to što ne može zagrliti brata?
“Da”, odgovara i zarazno se nasmije, a onda doda:
“Ali ponekad zagrlim sebe jer smo isti”. (Naj portal)
https://najportal.ba/raspjevani-brcaci-braca-mejdi-i-fatmir-sulejmani-zive-za-muziku/
