Pratite nas

Zanimljivosti

Priča o “biljki poljubaca: POLJUBI ME POD IMELOM

Published

on

Imela ili, kako je u filmovima i pjesmama opisana, “biljka poljubaca”, zanimljiv je razlog da nekoga poljubite kada prođete ispod nje, ali sigurno vam nije palo na pamet da se “poljubi me pod imelom” može prevesti i “poljubi me pod parazitom”.

Romantičnim dušama ne želimo kvariti šansu za zimskom bajkom, međutim ova biljka sa sobom nosi i stvari koje nismo znali o njoj.

Odakle potiče ovaj običaj?

Priča potiče iz nordijske mitologije i u vezi je sa Frigom, boginjom ljubavi, ženjenja i rađanja. Kada je saznala za smrtnu opasnost njenog sina, zatražila je od svih bića na svijetu da ga čuvaju i da ga ne smiju povrijediti, međutim izostavila je imelu. Bog zla Loki je za to saznao i od imele napravio strijelu i tako usmrtio Friginog sina. Nakon njegove smrti, Frigina suza kanula je na imelu i stvorila bijele bobice.

Dodijelila je podsjetnik ovoj biljci da nikada ne treba da nanosi zlo, već da ona predstavlja tačku gdje i najveći neprijatelji treba da spuste oružje i podijele poljubac. Smrt njenog sina označava kraj svjetla, što u današnjici možemo povezati sa predstojećom zimom.

Danas je ona često ukras na mnogim vratima ili po kući, vjerovatno kao i ulična dekoracija. Ali bobice imele imaju posebnu priču iza sebe kada je ljepši pol u pitanju. Legenda govori o tome da bobice ove biljke predstavljaju brak i sreću u ljubavi i kada se djevojka nađe ispod imele, ne bi trebalo da odbije poljubac kako ne bi ostala sama do slijedeće zime.

Vidite, nije u pitanju to da su žene beznadežno romantične duše, jednostavno moraju ispoštovati legendu zarad svog dobra, zar ne?

Poznato je da je imela i biljka koja može naštetiti drvetu koji je njen domaćin, jer ova biljka spada u hemiparazite. Prikuplja energiju od sunca i svog domaćina, a ako pitate botaničare, najbolje bi bilo da se ona otkloni.

Da li može da “ubije” svog domaćina?
Da i ne. Ova biljka može napraviti i sama sebi hranu, međutim, dosta minerala izvlači i od drveta na kome je, tako mu oduzima od energije, što znači da će se drvo prije ili kasnije osušiti. Pazite se svježih bobica imele, otrovne su i lako opadaju sa drščice biljke.

Ako još uvijek nemate sa kime da podijelite poljubac pod imelom, dobra je ideja da zasladite dejt, navodi “Amanac.com”. Savjetujemo da ne stojite predugo ispod nje na ulici čekajući poljubac nekog stranca – nije baš privlačno, postaje hladno uveče, a biljka je romantična – ne čarobna. Zato se prepustite spontanosti, sretni praznični proljupci! (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending