Pratite nas

Sudbine

Priča koja utjeruje strah u kosti: PROGLAŠEN MRVIM, A ONDA NAKON 23 GODINE DOŠAO ŽENI I SINOVIMA NA VRATA

Published

on

Čovjek koji je proglašen mrtvim, pojavio se nakon 23 godine, a njegova žena zanijemila je od šoka kad je saznala istinu. Kada je Ričard 10. februara 1993. nazvao suprugu i rekao da se ne osjeća dobro i da ide u bolnicu, ona se mnogo zabrinula, a on je bez traga nestao.

Nikada ga više nije vidjela: njen muž je nestao, ostavivši kod kuće sve svoje lične stvari, uključujući pasoš i četkicu za zube. Policija je pronašla njegov automobil na aerodromu, ali nijedna od avio-kompanija nije imala informacije o putniku po imenu Ričard Hogland. Posljednje što je porodica dobila od njega bila je rođendanska čestitka za jednog od njegovih sinova sa porukom “Čuvaj majku”.

“Ono što se dogodilo nas je uništilo. Nije nam ostavio ništa, apsolutno ništa. Bila sam slomljena”, prisjeća se Ričardova supruga Linda. Njihovi sinovi su tada imali 6 i 9 godina. Samo ona je mogla da plati kuću i porodične automobile. Sve su prodali i uzdali se u pomoć porodice.

Deset godina kasnije, Richard Hoagland je zvanično proglašen mrtvim. Linda se preudala. Čini se da je ovoj čudnoj priči stavljena tačka. Ali ove godine se iznenada pojavio nestali čovjek… pod lažnim imenom.

Sve ovo vrijeme, Ričard Hogland je živio na Floridi kao izvjesni Teri Simanski (ubijen 1991. godine). Oženio se ženom po imenu Meri i čak su dobili dijete. Sve je otkriveno kada je nećak pravog Terija Simanskog proučio porodično stablo i shvatio da se njegov pokojni ujak oženio nekoliko godina nakon njegove smrti i čak dobio pilotsku dozvolu.

Hoagland je uhapšen pod optužbom da je lažno koristio lične podatke druge osobe. Prema navodima policije, on je prije 23 godine pobjegao na Floridu, gdje je upoznao oca Teri Simanski. Nakon što je ukrao izvod iz matične knjige umrlih svog sina, iskoristio ga je za dobijanje izvoda iz matične knjige rođenih, vozačke dozvole i drugih dokumenata.

Reakcija nove porodice Simanski bila je predvidljiva. Njegov 20-godišnji brak sa Meri je uništen, a sin je u šoku: i dalje ima oca, ali više nema prezime. Sam Ričard ne priznaje svoju krivicu. Njegova bivša supruga Linda već je javno izjavila da je pobjegao prije 23 godine jer je prokockao novac svog šefa i plašio se progona.

Čovjek ima drugačiju verziju: prema njemu, Linda je namjeravala da se razvede od njega, ali on nije želio da prođe kroz ovo i više je volio razvod – bjekstvo. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending