Veliki i neponovljivi Šaban Šaulić iza sebe je ostavio na stotine vjerčnih pjesama. Jedna od takvih je i folk evergrin “Uvenuće narcis beli”, koja je snimljena 1976. godine, a prvi put javno izvedena na festuivalu “Hit parade”.

Po mnogo čemu je zanimljiva priča o “Narcisu”; to je prva pjesma koju je komponovao Šaban, zbog nje je prekinuo saradnju sa Budimirom Bucom Jovanovićem, koji ga je vinuo, a njen tekst autor je ugostitelj iz Šapca Branislav Cvetinović Laki.

U to vrijeme konobar Laki je radio u jednom restoranu u tek izgrađenoj palati „Beograd“, popularnoj „Beograđanki“. Već tada je imao nekoliko ukomponovanih tekstova, ali pjesme nije pisao po narudžbi, već iz duše i prema događajima iz ličnog života. Tako je nastala i pjesma „Uvenuće narcis beli“.

“Idem sa Slavije do Zelenog venca da se vidim sa djevojkom. Na Slaviji, babe iz Belog Potoka prodaju cvijeće. Meni se dopali bijeli narcisi. Uzmem buket, sjednem u trolu i siđem na Terazijama, pa kroz Sremsku do Zelenjaka. Dođem u prodavnicu gdje je ona radila, a nje nema. Dva je sata, oni rade do tri. Zakasnio, ona već otišla – ispričao je Laki.

U prodavnici gdje je bila zaposlena ta devojka radio je i njegov zemljak, izvjesni Žika.

“Reče mi Žika da uđem. Pita me šta ću da pijem, kažem mu: „Vinjak“. Sjednem za taj sto, a njena slika na stolu. Kažem ja njemu: „Žiko, ja sam zadovoljan i slikom! Daj mi samo neku vazu da ubacim ovo cvijeće“. Ubacim narcise, popijem vinjak. Pita me hoću li kafu, kažem da neću. Već je petnaest do tri, radnja se zatvara, vrijeme je da pođemo. Izlazimo iz radnje, a Žika u jednom trenutku kaže: „Bane, stani. Idi uzmi cvijeće, Uvenuće. Kažem mu: „Nek’ uvene, to je za nju. Kad dođe u ponedjeljak, ako su uveli, tako je moralo da bude. Narcisi će kad-tad uvenuti“ – izrekao je Laki, pozdravio se sa Žikom, pa krenuo pješke uz Prizrensku ka Beograđanki.

Nisam žurio, bilo je tri sata, a ja radio tek od pet. Idem tako i do Moskve već napišem prvu strofu. „Želeo sam sinoć da te vidim, nisam mog’o svoju čežnju skriti, mislio sam da ćeš biti sama, hteo sam ti cveće pokloniti.“ Stižem u Beograđanku, presvučem se, pa uzmem papir i olovku, izađem na terasu i dovršim pjesmu. Nije prošlo pet minuta, a portir mi sa vrata kaže; „Traže te dvojica“ – naveo je Cvetinović.

Bili su to Šaban Šaulić i violinista Veroljub Jovanović.

“Otkud sad oni, zapitah se. Ponudim im piće, pa onako razgovarasmo dok mi ne počne smjena. Kad sam ih ispratio, kod lifta mene Šaban upita da li možda imam neki tekst za njega. „Imam turneju po Austriji, idem s Veroljubom, pa usput da mi ne bude dosadno da napravim pjesmu na tvoj tekst“, reče Šaban. Kažem mu: „Evo, jedna svježe napisana“. Sjećam se, zelenom olovkom bila je napisana na parčetu papira koji sam iz džepa izvadio pred njim. Šaban je odmah uzeo da čita. Stigao lift, ali on ne ulazi u njega, čita pjesmu pažljivo. „Sviđa mi se! Kad se vratim, imamo pjesmu!“ Tako je i bilo – ispovijeda konobar o nastanku „narcisa“.
Melodiju je na Cvetinovićev tekst napisao Šaban, a odsvirao je ansambl Branimira Đokića. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Sarajevski meraci Šabana Šaulića: VOLIO JE JEDNU EMINU, A ZORE JE DOČEKIVAO KOD MEHE NA SEDRENIKU