Pratite nas

Sudbine

Popularni TikToker Armin Šito iz Prijepolja veliki je zaljubljenik u prirodu: Volio bih se popeti na Mont Everest, a gradske životinje me više plaše od šumskih zvijeri

Published

on

 Priroda je stvorena od Boga kako bi nam davala sve ono što nam je potrebno da živimo, da opstanemo. Neophodna je za naš cijeli organizam, um, biće… Ona je “punjač” koji koristimo kada nam se “isprazne baterije”. Nezamjenjiva je i besplatna terapija za mnoge zdravstvene tegobe koje muče modernog čovjeka – kaže Armin

Daleko od gradske gužve, zadimljenih nargila barova i prljavog sivog asfalta, 27-godišnji Armin Šito iz Prijepolja živi punim plućima okružen onim što najviše voli  – zelenom i čistom prirodom. Po zanimanju je elektromonter, a skupe krpice, mobiteli, i bijesni automobili za kojima njegovi vršnjaci u velikom broju trče, Armina ne zanimaju.

Kako kaže, od punog novčanika je bitnije puno srce i duša, a njegova je itekako puna. Prepoznali su to i njegovi fanovi, odnosno kako ih Armin naziva, prijatelji na društvenim mrežama gdje ovaj popularni TikToker svakodnevno oduševljava preko pedeset hiljada svojih pratilaca.

Priroda je njegov život, i mjesto gdje pronalazi svoj mir i utočište. Ona ga liječi, smiruje, ohrabruje, i puni energijom koje, kako kaže Armin, u gradskim sredinama jednostavno nema.

 Kada i kako se rodila ljubav prema prirodi i načinu života kojeg vodite?

Ljubav prema prirodi u meni postoji još od dalekog djetinjstva. Prijepolje je okruženo prirodnim ljepotama, a ako se doda je moje naselje Klik izdvojeno iz grada i da se baš nalazi u srži prirode onda bude sve jasno.

Mada sam cijelo djetinjstvo proveo u prirodi, odrastao s njom. Znao sam da odem u šumu ranih jutarnjih sati, a da se vratim tek pred mrak. Kasnije kako su godine odmicale, i ja sam išao u korak s vremenom, Sve sam više i više sebe i svoj neki mir pronalazio u prirodi.

Zbog čega ste odlučili da napravite profil na TikToku i podijelite s ljudima svoje avanture?

TikTok sam, poslije dužeg razmišljanja odlučio da napravim da bih ljudima bez obzira odakle su, bez straha pokazao šta volim i kako živim. Želio sam da ih podsjetim na ono što smo zaboravili, kako priroda može pomoći nama… I na taj način pokušati da mlađe generacije okrenem ka tome.

Preko lajvova im rado pokazujem sva svoja omiljena mjesta, pričam kako trebaju sebe da cijene, a ne da samo rade nešto kako bi udovoljili drugima. A sve ružne komentare odmah blokiram, i samim tim stvaramo jednu lijepu pozitivnu energiju.

 Koje ste zdravstvene promjene osjetili otkad boravite u prirodi?

Promjene su bile itekako vidljive, prvenstveno u vidu boljeg apetita, kvalitetnijeg sna. Čovjek kada je okružen prirodnim ljepotama, kada upija njene mirise i sluša njene zvukove, on zaviri duboko u sebe i tada počinje da se razvija karakter, stav, jača samopouzdanje, javlja se volja i želja koja prije nije bila tu. Priroda ima tu moć da nas smiri i pomogne nam da drugačije gledamo na svoj život.

U prirodi stres nestaje, ona je besplatan lijek za mnoge tegobe koje se danas, često bezuspješno, tretiraju raznim tabletama.

 Kako boravak u prirodi, njena tišina i mirisi djeluju na duh čovjeka? Šta osjetite u tim trenucima kada ste okruženi njenim čarima?

Sam boravak u prirodi će učiniti da se osjećate lagano, rasterećeno… Izvući će iz vas sve ono što se nakupilo u velikoj gužvi gradske sredine, a besplatno će vam dati onu energiju koja nas povezuje s njom. Tu energiju u gradu ne možemo dobiti niti osjetiti.

 Koju biste destinaciju voljeli da posjetite?

Iskreno, velika mi je želja da posjetim Mont Everest. Volim velike zalogaje tako da mislim da je to za mene savršen izazov.

 Imate li strah od divljih životinja, da li ste imali neka negativna iskustva tokom boravka u prirodi?

Od divljih životinja nemam strah, to su plemenita bića koja će vam pružiti onu pravu ljubav. Za razliku od pojedinih životinja u gradu, kad tako moram već da se izrazim.

Veći rizik je prenoćiti na nekoj gradskoj klupi nego u šumi. Tu vrebaju mnogo opasnije životinje u ljudskom obliku koje bi trebalo da brinu sve.

Negativna iskustva nisam za sada imao, i mislim da ih neću ni doživjeti jer priroda može dati sve, ali negativno nikada.

  Koju hranu pripremate tokom svojih izleta, da li je sami pronalazite u šumama?

Ukoliko je spremam za sebe onda to bude strogo povrće, riža, kuhani grašak, može ponekad i pečeni kukuruz ili pečurke. Lisičarka mi je među omiljenima koja se bere tokom sezone i odličnog je ukusa kada se doda malo bijelog luka.

Ali eto, ponekad volim na TikToku obradovati svoje drugare nekim njihovim jelom, pa mi često pišu šta bi voljeli vidjeti od mesa i drugih proizvoda, tako da im nekada udovoljim.

Ipak, uvijek im pričam kako meso za nas nije dobro. Smatram da je čovjek biljojed i uvijek će to biti, pa i svoje prijatelje na TikToku nastojim da uvjerim u to i vjerujem da ću uspjeti.

 Smatrate li da su nas društvene mreže i moderna tehnologija previše udaljile od prirode?

Ljudi su sebe previše dali na društvene mreže. Upravo je to razlog što sam na TikToku, jer tu najviše vremena provodi posebno mlađa populacija. Zato sam odlučio da ih barem kroz svoje klipove vratim ka prirodi ili barem pružim taj neki drugačiji pogled kroz ovu društvenu mrežu, jer bih sebe smatrao lošim čovjekom ako drugima ne bih prenio sve ono što se zaboravlja.

Gradovi su zarobili mnoge ljude. U svakoj priči može se samo čuti “auto, vila, novac, dobar posao…”. Bitno je da se ima mnogo veća kuća od komšijine, jer postalo je najvažnije udariti drugima konkurenciju. Prirode nažalost u toj priči nema.

Mislim da bi takvim pojedincima priroda bila dobra samo ako bi na grani umjesto šljive rastao novac. Postali su jedno sa trotoarom, a kad im se pomene jabuka ili baš ta šljiva, to im obično bude samo drvo, a priroda obična pustoš i šuma. Ona šuma u kojoj su ljudi unazad stotinama godina mnogo zdraviji i sretniji bili.

  Smatrate li da je priroda savršen i besplatan lijek za stres i često nezdrav način života kojeg vodi veliki broj ljudi.

Priroda je više od besplatnog lijeka. To je Božije djelo. Ne može da se poredi izgrađena zgrada koju je napravio čovjek i ono što je stvorio i dao Bog. Sam taj bijeg iz prirode je dovoljan dokaz koliko se veliki broj ljudi udaljava od Boga i odbijaju pomoć koju nam je svima dao da koristimo.

Volio bih da se ljudi ohrabre i vrate prirodi. Dovoljno je samo da više vjeruju u sebe, da naprave taj novi korak. Grad neće pobjeći nigdje, zar ne? Kako što smo mi neraskidivi dio prirode. A ipak smo mi ti koji bježimo.

Mislim da nemaju šta izgubiti. Osim ako se ne plaše reakcije drugih ljudi oko njih.

Kako se borite protiv hejtera na društvenim mrežama?

Hejteri su prvenstveno ljudi koji se nisu pronašli ni u čemu, i pažnju dobijaju hraneći se tuđim životima. Mnogo je bitno da se tim ljudima odgovara sa kulturnim stavom i jakim rječnikom. Njih će uvijek biti, pa vjerovatno i nakon što pročitaju ovaj tekst o meni.

Stoga im poručujem unaprijed da svoje vrijeme mogu da troše na mnogo korisniji način, jer sve loše što napišu ne samo meni već bilo kome, samo pokazuje koliko brukaju svoj obraz i svoje postojanje.

 Šta vam članovi porodice kažu na vaše klipove, ko vam je najveća podrška?

Porodično svi volimo prirodu. Moji roditelji znaju u kakvu su me osobu odgojili, tako da isto znaju da nikada ne bih uradio nešto što bi ih osramotilo. Majka mi je najveća podrška, nju moram posebno izdvojiti.

Mada, i ostali članovi porodice su također uvijek pored nje, ali ipak, majka je majka.

Planovi za budućnost?

Jedna dobra vikendica sa pogledom na prirodu, ranac pun opreme i avantura obilaženja određenih destinacija.

Za kraj, poruka za Vaše TikTok prijatelje?

Do vrha idemo svi zajedno, a ako se desi da nas pozove i dno, rado ćemo prihvatiti poziv bez razdvajanja. Veliki pozdrav za sve. (Najportal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending