Pratite nas

Sudbine

Pogledajte kako se snalazi Huso sa australijskim policajcima: „BOLAN, PUSTI ME U PI**U MATEINU“ (VIDEO)

Published

on

Huso Sidran postao je pravi globalni hit na društvenim mrežama nakon što se pojavio snimak sa jedne australijske televizije, a na kojem se vidi kako ga policiajac isključuje iz saobraćaja. Tom prilikom saznao je da Bosanac ne samo da nema odgovarajuću kacigu, već ni registraciju, pa ni dozvolu.

Naime, australijski policajac zaustavio je Husu iz Bosne tokom rutinske kontrole. Inače, Huso Sidran živi i radi u Australiji. Kada je ga je policija zasutavila tokom rutinske kontrole. Itkrila je niz prekršaja. Huso je na kraju kažnjen sa 295 dolara novčane kazne i tri kaznena boda zbog nenošenja kacige.

Usljed komunikacije i prekršaja, snimak je postao viralan na globalnom nivou, zahvaljujući TikToku i Jutjubu.

Ipak, ono što je svima upalo u oči jeste njegovo ponašanje tokom razgovora sa policajcem po imenu Deni. Naime, Huso je probao da se izvuče na kuknjavu, pričajući mješavinom bosanskog i engleskog jezika. Nažalost, ta taktika mu nije prošla.

„Kuda idete, gospodine? Da li imate dozvolu?

„Nemam dozvolu, neregistrovan je.

„Zašto onda vozite? I šta vam je to na glavi, šta je to? To nije kaciga za motor već za bicikl. Mogu li da vidim? Pogledajte ovo. Ako padnete, samo će skliznuti dole. Šta ćemo onda da radimo? To vas neće zaštiti, jel tako?

Dok je policajac pričao, Huso je pokušao da upali motor i ode, ali…

„Huso, ne idite nigdje. Parkirajte skuter pored, ne možete da se krećete. Sačekajte trenutak, govorim vam. Molim vas, dajte mi dokumenta.

U tom trenutku, policajac je pozvao nekoga da mu pomogne oko konverzacije sa Husom. Kada mu je konačno objasnio da je u prekršaju, muškarac iz BiH nije imao kud, te je počeo da objašnjava kako motor vozi tako godinama, kako ga bole noge, te i da je krenuo u šoping. Na kraju, otišli su i do Husine kuće.

Kada je saznao šta ga čeka, Huso je još jednom pokušao da smekša policiju da ne dobije veliku kaznu, objašnjavajući da tako vozi godinama, pokazujući dokumentaciju koju je posjedovao.

“Ja sam Huso Sidran, iz Hercegovine, iz Bosne…. Ma daj, bolan, pusti me u pi**u materinu. Ja ovako vozim deset godina, petnaest godina!

Ipak, kada je vidio dokumenta, policajac mu je objasnio da mu i u dokumentima piše kako za vozilo koje se kreće 80 na sat, iako je Huso tvrdio da ne prelazi 30 km/h, potrebna odgovarajuća dozvola, pa i kaciga.

„Petnaest godina? VIše to nećete raditi.

Na kraju, Huso je kažnjen novčanom kaznom od 295 dolara, kao i sa oduzimanjem tri boda zbog vožnje bez kacige. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending