Godina je 2022. i korona virus je konačno pobijeđen; poslije godinu i po dana bijede i smjenjivanja karantina i novih talasa, život konačno počinje da se vraća u normalu.

Ovako „Njujork tajms“ počinje tekst u kojem pokušava da otkrije kako bi život mogao da izgleda 2022. godine, pošto je svijet izašao na kraj sa pandemijom.
Povratak u normalu, ipak, neće značiti povratak na staro. Biće to novi svijet, sa novim ekonomskim pravilima i recesijom koja će promijeniti poredak stvari za čitave buduće generacije.

Propadaju firme, zatvaraju se univerziteti, nestaju bioskopi, kruzeri… Hiljade firmi i radnji i kompanija koje su bile ranjive prije nego što je virus stigao, do 2022. su nestale. Desetine univerziteta je zatvoreno, a ljudi se drugačije i socijalizuju.

Budućnost je, naravno, potpuno neizvjesna i ne postoji način da se predvidi s egzaktnom preciznošću, ali aktuelna pandemija sve više djeluje kao događaj koji će definisati čitavu jednu eru. Sada malo ko uopšte može da zamisli neki sjajan scenario, šta bi moglo da se desi u najboljem slučaju, pošto virus nastavlja da zapljuskuje čitav svijet u talasima i toliko zemalja širom svijeta svakog dana broji nove žrtve, desetine, stotine i hiljade njih.

Stvar koja će izvjesno uticati na težinu i dalekosežnost posljedica pandemije je smjer u kojem se sam virus kreće. Ukoliko nauka ubrzano donese rješenje i virus pobijedimo do kraja ove godine, promjene u svakodnevnom životu vjerovatno neće biti trajne.

Međutim, ako vakcina ne bude pronađena u narednim godinama, posljedice pandemije na duže staze mogu biti vrlo duboke i dalekosežne. Sve industrije koje se zasnivaju na međuljudskom kontaktu ozbiljno su ugrožene.

Nestaće kruzeri i tematski parkovi, bioskopi, a na duže staze vjerovatno će biti zaboravljen i koncept tradicionalnih prodavnica. Hiljade restorana biće izbrisano.
Zauvijek ćemo raditi od kuće?

Scenario koji novinar „Njujork tajmsa“ predstavlja, zasniva se na pretpostavci da će vakcina stići u nekom trenutku 2021. godine. Ipak, on napominje jednu važnu činjenicu: mnogo stvari se neće promijeniti. To nas istorija uči – finansijska kriza 2008. godine nije slomila Volstrit, prvi crni predsjednik Amerike nije odveo ovu zemlju u doba rasnog pomirenja…

Ipak, ukoliko se pandemija nastavi i slijedeće godine, mogla bi da u kolektivnoj svijesti nadmaši sve događaje iz prethodnih nekoliko decenija i zauzme poziciju kakvu ima, recimo, Drugi svjetski rat – kao događaj koji će pažnju čitavog svijeta okupirati još dugo pošto bude okončan i onaj koji mijenja ritam svakodnevnog života.

Ekonomisti sa kojima je razgovarao „Njujork tajms“ smatraju da će stradati kompanije sa lošim poslovnim modelima, iako im je dobro išlo prije pandemije.
Žrtva će biti i lokalni mediji koji se već bore za opstanak, kao i tradicionalni koncept kupovine u radnjama, a virus ujedno pojačava sve postojeće probleme u obrazovnim sistemima i funkcionisanju univerziteta.

Navike će se izvjesno mijenjati i za đake, i za studente, i za zaposlene. Sastanci će se možda trajno održavati preko aplikacija kao što su „Fejs tajm“, „Zum“ i „Gugl mit“. Neke velike kompanije u Americi već su zaposlenima saopštile da će vjerovatno zauvijek raditi od kuće i poslovni prostori će, ako se tako i dogodi, izgubiti svoju primarnu funkciju.

Na kraju, najveća neizvjesnost čeka nas na političkom planu. A način na koji će politika funkcionisati imaće moć da oblikuje sve druge aspekte naših života.