Pratite nas

Sudbine

Plemeniti gest Mahira Sulejmanovića: NIKO MAĐARSKOM BICIKLISTI NIJE ŽELIO POMOĆI OSIM SARAJEVSKOG I MERLINOVOG MAHIRA BEAT HOSE

Published

on

Zadnjeg dana aprila, u Belgiji je održana tradicionalna, velika parabiciklistička cestovna trka “Ronde in Vlaandern Brugge – Ronse 2023”, piše Senad Pećanin za Graciju

Trku na kojoj je učestvovalo više stotina takmičara iz čitavog svijeta obilježio je gest jedinog bosanskohercegovačkog predstavnika. Naime, na 40. kilometru trke došlo je do teške nesreće kada je mađarski takmičar doživio težak pad izletjevši sa staze. Tom prilikom je udario u banderu i doživio težak prelom ramena i niz drugih povreda, objavila je Gracija.

U trenutku nesreće, pored mađarskog predstavnika prolazila je velika grupa od više od 40 takmičara: svi su vidjeli šta se dogodilo, ali je samo jedan stao i pružio prvu pomoć nesretnom kolegi. Jedini takmičar koji mu je pružio pomoć bio je predstavnik Bosne i Hercegovine.

Zbog svog gesta izgubio je priključak sa velikom grupom takmičara, ali je postao pravi pobjednik trke – na svečanoj ceremoniji dodijeljeno mu je specijalno priznanje za pokazani fer-plej. A, taj takmičar je Mahir Sulejmanović.

Ko iole prati muzičku scenu u Bosni i Hercegovini posljednjih 30 godina zna o kome se radi: muzičaru, kompozitoru i najpopularnijem sarajevskom DJ-u. No, samo oni koji ne znaju kakav je čovjek popularni Mahir Beat House mogu biti iznenađeni njegovim viteštvom kojim je oduševio belgijske organizatore trke, gledaoce i javnost.

Prije tri godine Mahir je doživio tešku povredu: prvih nekoliko sati kompleksne operacije tim ljekara borio se za njegov život, a narednih nekoliko sati ljekari su se borili da izbjegnu amputaciju Mahirove teško povrijeđene noge.

Ljekari su uspjeli ostvariti oba cilja, ali su posljedice nesreće bile bolne: trajni teški invaliditet i uvjerenje da će Mahir ostatak života provesti u krevetu, ili, u najboljem slučaju, u invalidskim kolicima. Ali, on je odbio prihvatiti medicinski potvrđenu sudbinu: okrenuo se svakodnevnom, izuzetno bolnom, (psiho)fizičkom treningu.

Ponovo je učio stajati na nogama, hodati, a onda se posvetiti onome što je obilježilo njegov život. Prvo je postao najtraženiji sarajevski DJ i domaćin najboljih zabava u gradu, a onda se vratio i omiljenom biciklizmu, postavši jedini predstavnik Bosne i Hercegovine sa sjajnim rezultatima na najvećim međunarodnim takmičenjima u ovom paraolimpijskom sportu.

Iako se nije našao na pobjedničkom postolju, Mahir se u Sarajevo vraća kao pobjednik. Bosna i Hercegovina ima puno razloga da se ponosi svojim sportskim,

Podsjećamo, bosanskohercegovački muzičar i član pratećeg benda Dine Merlina Mahir Sulejmanović poznatiji kao Mahir Beathouse pet puta je operisan nakon teške nesreće u kojoj je stradao kada je pao s balkona.

Muzikom se počeo baviti 1989. godine kao DJ u jednoj diskoteci u Sarajevu, a njegovu karijeru obilježila je saradnja sa Dinom Merlinom koju je započeo na snimanju albuma “Sredinom” i godinama nakon toga nastupali su širom regije, ali i svijeta.

Mahir je poznat je i po svojoj grupi “Beathouse Project”, ali i uspješnim saradnjama s drugim muzičarima, kao tekstopisac i aranžer. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending