Pratite nas

Parapsihologija

Pet najukletijih bolnica: AKO TI KRAJ KREVETA DOĐE SIVA DAMA, BIĆEŠ MRTAV PRIJE ZORE!

Published

on

Prema riječima istraživača paranormalnog, mjesta na kojima se troši velika količina ljudskih emocija,   vrlo često mogu postati ukleta.

Jezivi smijeh djece koji odzvanja hodnicima davno zatvorenih škola je jedno od takvih mjesta. Zatvori možda i dalje čuvaju duše onih koji su patili i umrli iza svojih kamenih ćelija.

I naravno bolnice koje vide čitav spektar ljudskog stanja, bilo dobro ili loše.

U nastavku govorimo o pet najukletijih bolnica u Velikoj Britaniji u kojima oni koji su iskusili život i smrt i dalje lutaju hodnicima.

 Bolnica St. Thomas u Londonu

Ovo je uvažena bolnica za koju mnogi vjeruju da je zapravo dom anđela smrti.

Skoro hiljadu godina bolnica St. Thomas pruža zdravstvenu njegu za osobe koje pate od teških bolesti, zahvaljujući dobrotvornim donacijama.

Bolnica nosi ime Svetog Tomasa Beketa, legendarnog nadbiskupa Canterburyja koji je poginuo za odbranu vjere i kanonizovan od strane pape Aleksandra III.

Ova cijenjena bolnica možda ima dugu istoriju liječenja bolesnika i pružanja pomoći siromašnima, ali nešto drugo obilazi ljekare i medicinske sestre.

Kaže se da anđeo smrti opsjeda bolnicu. A ako on posjeti tvoj krevet, možda nikada nećeš otići.

Kasno u noć, kada svi posjetioci odu, u hodnicima bolnice se može vidjeti pojava sijede dame. Vjeruje se da je ova siva dama odavno mrtva medicinska sestra koja misli da još uvijek treba da brine o potrebama svojih pacijenata.

Posjetioci koji su je vidjeli ostanu šokirani kada joj se približe i onda shvate da joj nedostaju noge. Ona tada nestaje pred njihovim očima.

Druga priča koja se tiče sive dame govori da ona posjećuje krevete neizlječivo bolesnih pacijenata. Kaže se da ako te ona posjeti, bićeš mrtav prije zore.

Priče ove vrste uobičajene su u bolnicama širom svijeta, ali izgleda da su nastale ovdje u ovoj bolnici u centru Londona.

 Bolnica University College, London

Nedaleko od bolnice St. Thomas, u oblasti Fitzrovia u Camdenu nalazi se Univerzitetska bolnica.

Bolnicu uvijek proganja medicinska sestra koja je napravila ogromnu grešku koja je rezultirala tragičnom smrću pacijenta.

Godine 1826. Univerzitet u Londonu uvidio je potrebu za otvaranjem bolnice u kojoj bi student medicine mogli steći praktične vještine o tome kako liječiti pacijente.

Osam godina kasnije otvorena je UCH ili kako je tada bila poznata bolnica Sjeverni London za obuku budućih ljekara i hirurga Britanije.

Danas je UCH svjetski poznata bolnica za nastavu i medicinska istraživanja. Iako je bolnica duboko ukorijenjena u nauci i poricala bi bilo kakvu vrstu paranormalnih aktivnosti, kaže se da bolnicu proganja bivša medicinska sestra koja je napravila jednostavnu, ali strašnu grešku.

Lizi Čerč, bila je perspektivna mlada medicinska sestra koja je došla da radi u bolnici u ranim godinama 20. vijeka. I kao većina medicinskih sestara, bila je oduševljena pomaganjem bolesnima i spašavanjem života.

Jednog dana dok je liječila jednog od svojih pacijenata koji je imao velike bolove, učinila je ono što bi svaka medicinska sestra tog dana učinila, dala je morfij.

Ono što Lizi nije shvatila je da je svom pacijentu dala previše lijeka protiv bolova. Prije nego što je shvatila šta je uradila, njen pacijent je umro od predoziranja.

Potresena do srži žalosnom greškom, Lizi se objesila na bolničkom stepeništu. Tužan kraj obećavajuće karijere žene koja je samo željela pomoći.

Moda je zbog toga Lizi ostala u bolnici. Prilikom otpuštanja iz boravka, pacijenti su prijavili da je o njima brinula i mlada medicinska sestra. Također su napomenuli da mlada sestra nosi uniformu iz prošlog vremena. Tada saznaju da je ljubazna mlada medicinska sestra zapravo duh.

Prema nekim doktorima i medicinskim sestrama, Lizi Čerč pazi na njih dok daju lijekove.

Izvještavaju da osjećaju hladnu ruku koja ih vodi dok svojim pacijentima daju injekcije ili postavljaju infuzije.

Možda nije više među živima, ali Lizi Čerč se i dalje smatra važnim članom bolničkog osoblja.

 Bolnica Sjevernog Walesa, Denbigh, Wales

Sredinom 19. vijeka Wales je zajedno s ostatkom Ujedinjenog Kraljevstva, prepoznao potrebu za reformom psihijatrijskih bolnica i brige o njihovim problematičnim pacijentima.

Istorijski gledano, ove bolnice su bile ogromna mjesta gdje su pacijenti bili podvrgnuti nehumanim, gotovo mučnim tretmanima. Među tim tzv. tretmanima, bilo je i puštanja krvi i bičevanja.

Kada je bolnica u Sjevernom Walesu otvorena 1848. godine, izgrađena je na idealima liječenja pacijenata s dostojanstvom i poštovanjem koje zaslužuju.

Nažalost, bolnica nije uspjela u svojim namjerama i nadi na kojoj ne izgrađena.

Zakon iz 1890. godine pretvorio je bolnicu u neku vrstu radne kuće, a njega i liječenje pacijenata postali su manje važni.

Bolnica je konačno zauvijek zatvorena 2002. godine, a hrabri ljudi koji istražuju ovaj napušteni azil prošli su kroz neobjašnjive susrete s paranormalnim.

Nepogrešiv zvuk otvaranja i zalupanja vrata odjekuje bolnicom praćen nezemaljskom vriskom i cerekajućim smijehom neusumljvo uznemirenog uma.

Ova aktivnost sama po sebi može biti uznemirujuća, ali su priviđanja bivših pacijenata ta koja su zaista zastrašujuća.

Poznato je da duhovi bivših pacijenata jure posjetitelje dok buncaju kao luđaci. Nestaju prije nego što uspostave kontakt.

Drugi su prijavili da su ih nevidljive ruke nasilno gurala ili udarale. Jasno je da bolnica u Sjeverenom Walesu nije za lovce na duhove početnike.

 Bolnica Newsham Park, Liverpool

Prije nego što je bolnica Newsham Park počela primati pacijente, imala je mnogo drugačiju svrhu – bila je sirotište i primala je djecu koja su izgubila očeve u nemilosrdnim dubinala okeana.

Djeca su živjela u zgradi do 1949. godine, kada je otvorena bolnica Newsham Park.

Nakon otvaranja, razvila je sveobuhvatan program za liječenja pacijenata u psihičkom rajstrojstvu. Čak i one za koje se smatralo da su opasni.

  1. godine zgrada je zatvorena i kupljena od strane razvojne kompanije koja je imala velike planove da je pretvori u neko popularno mjesto, bar i restoran.

Zvučalo je ambiciozno, međutim, ono što nisu znali je da su njihov poslovni poduhvat proganjali neki vrlo aktivni duhovi.

Čak i prije zatvaranja bolnice, pacijenti su se mogi čuti kako razgovaraju s ljudima koji su samo oni mogli vidjeti. Medicinska sestra koja je radila noćnu smjenu objesila se nakon nekoliko susreta s agresivnim duhom koji joj je zagorčao život.

Pojava medicinske sestre koju je maltretirao njen spektralni mučitelj viđena je kako hoda hodnicima bolnice.

Niz ormarića koji vodi do tavana koji je služio za kažnjavanje neposlušne djece drži dušu malog dječaka.

Navodno je nakon bezobraznog ponašanja zaključan na tavanu, a nakon što je zaboravljen umro je od gušenja. Poznato je da lupa vratima ormara i viđen je kako bojažljivo viri iz ormarića kada mu ljudi priđu.

Dječak nije sam koji opsjeda staru bolnicu. Vidljive su sjenovite figure kako trče između soba.

U praznim sobama čuju se bestjelesni glasovi, a fantomski koraci prate ljude dok lutaju zgradom.

Istraživači vjeruju da su sablasni stanovnici bolnice Newsham Park i djeca, ali i psihijatrijski pacijenti.

 Pool Park Asylum, Clawddnewydd, Wales

Bivša psihijatrijska bolnica u kojoj vlasnici mole ljude da se klone. I ne zato što su duhovi opasni već zato što se zgrada bukvalno raspada.

Godine 1862, Lord Bagot je izgradio kuću u stilu Tudora koju vidimo danas.

Kada su došli psihijatrijski pacijenti, zgrada je bila planirana samo za 87 pacijenata, ali je skoro odmah narasla na preko 120 pacijenata.

U Drugom svjetskom ratu bolnica je zatvorena, a zgrada je korištena kao logor za ratne zarobljenike za zarobljene njemačke vojnike.

Iako vlasnici snažno ne ohrabruju bilo kakvu vrstu ometanja, lovci na duhove mogu dobiti dozvolu da istraže dijelove zgrade koji su stabilni.

U bivšoj bolnici je tokom godina dokumentovano nekoliko slučajeva neobjašnjive aktivnosti.

Iz soba bivših pacijenata čuli su se glasni udarci i bestjelesni glasovi i krici.

Poznato je da sablasne figure bacaju kamenje na ljude dok lutaju hodnicima starog azila.

Ako želite posjetiti Pool Park Asylum, pobrinite se da dobijete dozvolu. Jer ne želite da doživite nesreću i postanete još jedan sablasni stanovnik azila Pool Park. (Najportal)

Parapsihologija

PROKLETSTVO LOTO DOBITNIKA: Osvojili veliki novac, pa doživjeli jezive sudbine

Published

on

PROKLETSTVO LOTO DOBITNIKA: Osvojili veliki novac, pa doživjeli jezive sudbine

Nasumičan izbor brojeva im je promijenio živote iz korijena, donio im je veliki novac, ali i velike nesreće

Sudbine ovih loto dobitnika su jezive. Kada pročitate ovaj tekst, biće vam drago što niste jedan od “sretnih dobitnika”.

Plastične operacije

Džejn Park
Najmlađa dobitnica lutrije, uzela je 1,5 milion eura, a sve je potrošila na putovanja, provod i plastične operacije.

– Dobitak mi je upropastio život. Nikom ne želim moju sudbinu, mislim da se nikad neću oporaviti od toga šta sam uradila sa svojim životom – rekla je ona.

Vilijam Bad
Vilijam Bad je osvojio 1,2 miliona dolara, a sav novac je potrošio u roku od godinu dana. Bivša djevojka ga je tužila i tražila trećinu dobitka, a rođeni brat je završio iza rešetaka jer je unajmio plaćenog ubicu da ga ubije.

Vilijam je i sam završio u zatvoru nakon što je izvršitelju pucao u glavu. Umro je 2006. godine u velikoj bijedi.

Lara i Rodžer
Premiju koju su osvojili su potrošili na luksuzne automobile i kuće, a iako su do tad živjeli skladno, situacija se promijenila. Počele su svađe i prepiranja. Da nesreća ne ide sama govori i podatak da im je u požaru izgorjela kuća do temelja, a s obzirom da nije bila osigurana, izgubili su veliku svotu novca.

Godinu dana od osvajanja novca, oni su se razveli, a na bankovnom računu im nije ostao ni cent.

Edrijen i Džilijan Bejford
Nekoliko mjeseci nakon osvajanje nagrade, život im je pretvorio u pakao. Novac je nestao, brak im se raspao, doživjeli su i tešku saobraćajnu nesreću.

Udžroj Kan, umro je od trovanja cijanidom, samo dan nakon što je “izgrebao” premiju od 435.000 dolara.

Raskalašen život

Džerald Musvagon je 1998. dobio deset miliona dolara. Sve je potrošio na raskalašan život, a nakon nekoliko godina se objesio. Razlog – očaj zbog protraćenog života.

Martin i Kej su zaokružili tačne brojeve na listiću, ali nagradu nisu mogli da podignu, jer su izgubili tiket. Advokati su sedam nedjelja dokazivali da su pogodili pravu kombinaciju i na kraju i uspjeli.

Međutim, zakonski rok od 30 dana za podizanje nagrade je prošao, pa su oni ostali bez novca. (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending