Pratite nas

Sudbine

Pčelari u panici: PČELE NESTAJU, NAUKA BEZ ODGOVORA, SUMNJA SE NA BOLESTI

Published

on

Posljednjih godina pčelari i na našim prostorima susreću se sa tzv. misterioznim nestankom pčela, koji se dovodi u vezu sa sindromom kolapsirajuće kolonije.
Ova pojava prisutna je u Evropi od 2006. godine. Na našim prostorima prvi veći slučaj misterioznog nestanka pčela registrovan je prije sedam godina

Od početka ove godine u Semberiji je primjetna nestašica meda. Loše vrijeme koje sprečava ispašu, manji prinosi i misteriozna bolest koja odnosi pčelinja društva – samo su neki od razloga negativnog trenda, koji je, prema statistikama, pogodio i ostatak zemlje, ali i veći dio Evrope.

Povećana potražnja za medom s jedne strane i nepovoljne vremenske prilike koje uzrokuju smanjene prinose s druge strane, dovele su do nestašice meda u Semberiji od početka godine.

Pčelar Milorad Vasić od početka ove godine nema med za prodaju, iako tokom sezone u prosjeku izvrca oko tonu meda.

“Interesovanje je postalo mnogo veće sa pojavom pandemije, ali prošle i pretprošle godine ga je bilo mnogo manje, bio je manji rod. Zadnjih nekoliko mjeseci je nestašica – rekao je Vasić u prilogu BHRT-a.

Posljednjih godina pčelari i na našim prostorima susreću se sa tzv. misterioznim nestankom pčela, koji se dovodi u vezu sa sindromom kolapsirajuće kolonije. Ova pojava prisutna je u Evropi od 2006. godine. Na našim prostorima prvi veći slučaj misterioznog nestanka pčela registrovan je prije sedam godina u Modriči.

“Ima pojava da nema pčela u košnici. Da li je to od varoe, da ljudi nisu tretirali, pa su pčele napustile ili ovo iz literature, misteriozna bolest, nestanak pčela – kazao je pčelar Miladin Tešić.

Iako u pčelinjaku Tešića na obroncima Majevice nisu imali tu vrstu gubitaka, kažu da su problemi pčelinjih društava sve izraženiji. Prinosi su sve manji, a tome doprinosi i nekontrolisana i neodgovorna upotreba pesticida i prskanja.

“Nesavjestan odnos ljudi iz poljoprivrede, mislim na ratare i voćare. Koriste nedozvoljena sredstva koja umanjuju imunitet pčela, pčele se bore s time, ali njihov imunitet strada – dodao je Vasić.

“Uz to, pojedini pčelari, u jurnjavi za profitom, iscrpljuju pčele uzimajući iz košnica i posljednju kap meda, što nikako nije dobro – pojasnio je jedan od najmlađih semberskih pčelara, dvadesetogodišnji Marko Tešić.

“Previše se forsiraju pčelinja društva, iako ne mogu da unose i za sebe i za ljude, i onda čini veliku štetu za njih – istakao je Tešić.

Pčelari se uzdaju u stabilizaciju vremenskih prilika koja će omogućiti ispašu pčela, a samim tim i nove količine meda.

Međutim, na duge staze, alarma za uzbunu je mnogo i u bliskoj budućnosti BiH bi se mogla susresti sa većom nestašicom meda, zbog čega je neophodno sistemsko rješenje i zaštita pčelinjih društava od štetnih faktora. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Iskustva Petra Baića: KAKO SU SE PČELE PROPOLISOM ZAŠTITILE OD STRUJNOG UDARA?

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending