Sudbine

Ovaj čovjek 70 godina živi u gvozdenoj komori. NADŽIVIO PORODICU, ZAVRŠIO FAKULTET, PA ADVOKATURU (Video)

Published

1 godina

14/08/2023

Pol Aleksander je imao samo šest godina kada je obolio od poliomijelitisa, ili dječije paralize, zbog čega je ostao paralizovan od vrata nadole, piše Dejli mejl.

S obzirom na to da nije mogao samostalno da diše, Pol je stavljen u takozvanu “gvozdenu komoru“ i u njoj živi od 1952. godine. Pol je cijeli svoj život proveo u ovoj komori, a razvio je i novi način disanja, koji naziva “žablje disanje“. Zahvaljujući ovoj vrsti disanja, mogao je da provede neko vrijeme van gvozdene strukture.

Ova vještačka pluća, zapravo ventilator koji podsjeća na metalni kovčeg, zahtijevaju da pacijent leži u njima dok mu je uređaj čvrsto stegnut oko vrata. Uređaj funkcioniše tako da vakum mehanički uvlači vazduh u pluća pacijenta čiji su nervni sistem i respiratorne funkcije uništene poliomijelitisom.

Dok su bili u bolnici, doktori su pokušavali da obuče Pola da samostalno diše, ali nije mogao da provede mnogo vremena van gvozdenih pluća jer bi odmah poplavio i onesvijestio se.

Međutim, Pol je na kraju uspio da uvježbava način da unese malo vazduha u pluća. On to naziva ‘žablje disanje’, a tehnika je prilično iscrpljujuća. Takvo disanje, takođe poznato kao glosofaringealno disanje, podrazumijeva gutanje vazduha, koji zatim u maloj količini stiže do pluća.

Polov fizioterapeut, gospođa Salivan, pomogla mu je da savlada ovu tehniku. Da bi ga ohrabrila, rekla mu je da će dobiti štene ako može da diše tri minuta bez ventilatora.

Polu je trebalo godinu dana da usavrši tehniku, ali je na kraju dobio štene i dao mu ime Džindžer. Kada je bio u stanju da samostalno diše duži vremenski period, mogao je na kratko da izađe iz mehaničkih pluća, a zatim izađe na trem, pa čak i u dvorište.

Iako je ipak morao da spava sa gvozdenim plućima, on je tokom dana uspijevao da sve više vremena provodi napolju, pa se upuštao u nove poduhvate. Tako je sa 21 godinom postao prva osoba u Dalasu koja je završila srednju školu, a da nije fizički pohađala ni jedan čas.

Nakon srednje škole, primljen je na pravni fakultet u Ostinu u Teksasu. Pol se preselio u studentski dom i unajmio negovateljicu da mu pomaže.

“Kada sam upisao fakultet, bili su užasnuti idejom da ću ponijeti svoja gvozdena pluća. Ali ipak sam to uradio, stavio svoja pluća u svoju sobu i živio u kući sa svojim gvozdenim plućima.”

Na kraju je Pol ostvario svoj san da postane advokat. On godinama zastupa klijente obučen u fino trodijelno odijelo, a da bi svoje paralizovano tijelo držao u uspravnom položaju, koristio je specijalna invalidska kolica. (Naj portal)

Tagovi:advokat komora pluća poliomijelitis

Sljedeća vijest

Nikad od njega neće biti muškarčna: NE MOŽE DA JE NAĐE, SVU ME IZBALAVI

Predhodna vijest

Bosanskom Hulku popularnost donijela velike probleme: ŽENE MI ŠALJU BEZOBRAZNE SLIKE, A JA NISAM OD TOG POSLA (Video)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)