Sudbine

Opsjednuta crvenom bojom: ZOVU JE CRVENA ZORICA IZ BREZE (Video)

Published

10 mjeseci

06/12/2023

Učiteljica u penziji Zorica Rebernik iz Breze živi u crvenoj kući. Ona i Zoran jedu iz crvenih tanjira, piju iz crvenih čaša I spavaju u crvenoj posteljini. Čak joj je i kosa ofarbana u crveno.

„Kada sam napunila 18 ili 19 godina dobila sam snažnu želju da nosim crveno- rekla je Zorica za Rojters.

Odjeća crvene boje joj, kako kaže, daje osjećaj snage i moći.

Opsesija crvenom bojom Zoricu je učinila prepoznatljivom i svojevrsnom urbanom ikonom u Vrezi.

„Svi me znaju. Čim me ljudi vide nude mi različite crvene stvari- kazala je Zorica, dodajući da bi odbila svaki poklon koji nije crvene boje, bez obzira koliko je vrijedan.

Čak i na sahrane ide obučena u crveno. A jedini problem koji ima jeste taj što njen suprug ne primjećuje kada obuče nešto novo.

„Slušala sam govor svog tijela. Sve je došlo iz duše, iz srca, iz mog tijela. Nisam nikada pričala s nekom stručnom osobom… Samo sam slušala sebe – rekla je na početku razgovora Zorica, a odmah se stiče utisak da je posrijedi jedna energična žena (simbolika – crvena je simbol vatrenosti, između ostalog).

„Ja crvenu nosim isključivo zbog sebe. Nisam uopšte nametljiva. Prijatelji mi kažu da bi trebalo više da se eksponiram, da uđem u Ginisovu knjigu rekorda… Voljela bih da vidim nekog ko ovako dosljedno nosi neku drugu boju. Ali.. Znate onaj film “žena u crvenom” pa glumica ima samo crvenu haljinu – poručila je.

Zorica je u penziji, ali kaže da je završila Učiteljsku školu, a onda i večernju političku školu. Četiri decenije je radila kao nastavnik razredne nastave, a bila je i “veoma društveno-politički aktivna”.

Na razgovoru za posao nosila je crveno pred komisijom i to nije bila prepreka da dobije posao, ali je zato morala da bude “lijepa, zgodna, dotjerana, da lijepo govori”. Standardi su se, rekla je, u međuvremenu promijenili, nagore.

Naglasila je i da njenim đacima i njihovim roditeljima nikada nije smetala njena ljubav prema crvenoj. Učenicima je čak često poklanjala crvene majice pa je cijeli razred bio u tonu.

Koliko Zorica voli crvenu, možda najbolje zna njen suprug Zvonko sa kojim je od 1975. u braku.

„Znate kako se kaže, sa kim si, takav si. Nosi i moj suprug crvenu, ali voli on i neke druge boje, a nikada mu nije smetao moj način odijevanja, crvena kosa… Podržavao me je. Evo kada smo kupovali posljednji automobil, bilo je samo modela u sivoj ili bijeloj boji. Kupili smo metalik, a onda sjedišta presvukli crvenom kožom. Auto je unutra skroz crven. Znate kako crvena i siva lijepo izgledaju zajedno – pohvalila se Zorica koja je i na vjenčanju nosila crvenu haljinu.

„Nisam mogla da je pronađem u radnjama pa mi je jedna kreatorka iz Tuzle sašila vjenčanicu. Muž mi je tada rekao: “Gdje ćeš, Zorice, to da obučeš, svi će gledati u tebe?”. Evo i danas svi gledaju u mene gdje god me vide. (Naj portal)

Tagovi:crvena istaknuto opsjednuta Zorica Repernik

Sljedeća vijest

Kažu da je najzgodnija doktorica na svijetu: PACIJENTI MI ZBOG TOGA NE VJERUJU

Predhodna vijest

Cijela porodica u šoku: IZNENADA JOJ UMRO MUŽ, A PENZIJU NASLIJEDILA LJUBAVNICA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)