Pratite nas

Sudbine

Opljačkale slijepog čovjeka: UDRUŽILE SE MAJKA I KĆERKE, KOJI IM JE POMAGAO

Published

on

Majka (24) i njene dve maloletne ćerke uhapšene su zbog sumnje da su opljačkale slepog starca, Milana Slovenca (69) iz Prokuplja.

Nesrernom čovjeku, slijepom 69-godišnjem Milanu Slovencu iz Prokuplja su 12. aprila, oko 15 sati upale u kuću majka i kćerka, te mu uzele sve pare koje je imao. ON zbog svojih zdravstvenih tegoba nije mogao da se brani!

Starac je objasnio da živi sam i da je slijep, a da su to zloupotrijebili i opljačkali ga ljudi kojima je pomagao. Dok je sjedio u dnevnoj sobi, u njegovu kuću su upale tri ženske osobe i prvo mu zatražile novac.

Kada im je rekao da nema para, njih dvije su prišle i uhvatile ga za ruke i za glavu, dok je treća počela da pretura po prsluku koji je nosio na sebi i iz džepa mu uzela sve što je imao novca. Nakon krađe, razbojnice su pobjegle u nepoznatom pravcu, a Milan je probao da potraži pomoć.

On se požalio da je već prije toga četiri puta bio opljačkan, a da je sada njegov najveći problem to što je ostao bez para i što ne zna kako da povrati svoj lokal.
Prvo je pokušao da dozove komšije, ali pošto se niko nije odazivao, pozvao je svoju sestru od ujaka, koja je slučaj prijavila policiji.

Policija je, kako Milan navodi, šest sati vršila uviđaj, uzimala otiske prstiju i druge dokaze. U tome su pomogle komšije, koje su vidjele majku sa kćerkama kako izlaze iz kuće i opisale njihov izgled. Policija ih je brzo identifikovala i privela.

Milan je za „Alo!“ rekao da poznaje porodicu koja ga je napala i da se trudio da im pomogne, a da su oni to zloupotrijebili.

“Svoj lokal koji ne koristim dao sam na korišćenje jednoj porodici, pa tu sad živi njih petoro, otac, majka i troje djece. Bilo mi je žao što teško žive i što imaju nijemo dijete, pa sam htio da im pomognem. Dao sam im prostor gdje mogu da žive i davao sam im novac za hranu. Otkako su u mom lokalu, dva puta je dolazio muškarac kom sam dao prostor sa svojim bratom za novac. Drugi put kada su došli prijetili su mi bez ikakvog povoda. Tada sam im rekao da napuste lokal.

Slovenac dodaje da je u želji da pomogne porodici koja ga je opljačkala dao i svoj mobilni telefon, jer je imao dva, ali njegova dobra djela su bila samo povod da od njega traže još više.

“Iz kuće su mi uzeli cijelu penziju, sve što sam imao. Odnijeli su i grejalicu, pa sam morao da se snađem da uzmem novu. Sada sam ostao bez ičega, a djeca žive daleko i ne mogu da mi pomognu – rekao je uznemireniSlovenac. (Naj portal/Foto: MIlan Slovenac/Privatna arhiva)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending