Sudbine

Ona visoka 207, a on pola metra niži: MENI NE FALI ŠTO JE ON MALI

Published

1 godina

05/04/2023

“Ne dozvolite da se zli komentari umiješaju u vaš život, jer nije na drugima da vas osuđuju na osnovu toga kako izgledate ili koga volite – ostanite vjerni sebi i živjećete sret́no”, glasi životni moto junakinje naše priče.

Elisan Silva (26) iz Brazila najviša je žena u Brazilu sa 207 centimetara. Već sa 10 godina bila je visoka 175 centimetara i znala je da „nešto nije u redu” sa njom.
Trpila je neprestane uvrede na račun svoje visine i bila predmet podsmjeha i vršnjačkog nasilja. Neotkriveni benigni tumor hipofize podstakao je njen enormni rast pa je još kao djevojčica izrasla u ekstremno visoku osobu.

No, sve se promijenilo kada je upoznala svog sadašnjeg supruga. On ju je, kako kaže, prvi tretirao kao ljudsko biće, sa svim svojim vrlinama.

Njen suprug Fransinaldo da Silva Karvaljo (31), visok je svega 164 centimetra. Međutim, odmah su se zaljubili i visina nikad nije predstavljala nikakvu prepreku. Oni danas imaju sina od 3 godine.

Elisan je još u vrlo mladom dobu bila najviša od svih – u školi, ali i u porodici:

“Moja majka je visoka samo 160 centimetara, a otac oko 170. To je bio šok za cijelu našu porodicu kada sam bila najviša u kući sa tako malo godina.

Posjetila je medicinskog stručnjaka koji je želio da uradi više testova kako bi dijagnostikovao njeno stanje, ali porodica nije mogla da priušti troškove.

“Nacionalna televizijska mreža se obratila mojoj porodici nakon što je čula moju priču, a 2010. godine smo odletjeli u Sao Paulo, gdje sam uradila sve potrebne testove, besplatno, u ime mreže – prisjeća se ona.

Ljekari su otkrili da joj je na hipofizi izrastao benigni tumor koji je izazvao prekomjernu proizvodnju hormona rasta, što je dovelo do zapanjujuće visine koja je poznata kao „gigantizam“.

“Iako je ovo bilo neprijatno iskustvo, bilo mi je drago što sam konačno dobila odgovor zbog čega sam imala jake bolove u kostima – rekla je ova djevojka.

Uprkos tome što se Elisan pomirila sa svojom dijagnozom, u školi su je maltretirajli svakog dana. Nazivali su je uvrjedljivim imenima poput žirafa, ‘kula’, ‘div’ a ona je trpila i patila:

“Sjećam se da sam se zaključala kod kuće jer mi je bilo muka od uvrjedljivih komentara i riječi koje su mi ljudi neprestano govorili. Odlučila sam da odustanem i to je bila najteža odluka koju sam ikada morala da donesem, jer sam željela da studiram. Ali sam znala da neću više izdržati u tom okruženju – rekla je Elisan.

U to vrijeme, imala je 17 godina:

“Moji roditelji poslije svega nisu znali šta da mi kažu, nisu se miješali u moju odluku, a ja sam bila zaista izgubljena kako i gdje dalje da krenem u životu.

Kada nije ni nazirala izlaz, najednom, slijedeće godine, Elisan je upoznala svog muža i uprkos razlici u visini od skoro pola metra – njih dvoje su osjetili uzajmne emocije i ubrzo se zaljubili. Fransinaldo nije davao nikakve komentare o njenoj visini i prihvatio ju je onakvu kakva jeste, što je Elisan bilo najvažnije.

“Tada sam se zaljubila u njega, on je bio prva osoba koja me je tretirala kao ljudsko biće, a ne neku nakazu prirode. Iako postoji očigledna razlika u visini, mi to ne vidimo kao problem jer se volimo takvi kakvi jesmo i ne bismo željeli da se bilo šta mijenja – iskrena je mlada žena.

Dvojac se brzo vjerio i vjenčao a potom su dobili i prinovu. Dječak, Anđelo, sada ima tri godine.

“Prije smo dobijali komentare od ljudi na ulici dok smo zajedno šetali, a ja više nisam u centru pažnje jer imamo našeg prelijepog sina – ponosno je rekla mlada mama i našalila se:

“Anđelo je već sa tri godine visak blizu metar, ali ne vjerujem da će me stići – dodala je kroz osmjeh.

Ona kaže da ono što se njoj dogodilo nije nasljedno:

“Mislim da će odrasti do prosječne visine, ali čak i ako ne, trebalo bi da prihvati jedinstveno bogatstvo koje mu je dato – ističe Elisan.
Ona je takođe prihvatila svoju visinu i radi na tome da postane profesionalni model, što joj je životni san.

“Iako još uvek nisam napravila veći uspjeh, obično izađem napolje i fotografišem se profesionalno. Dodam to u svoj portfolio i proslijeđujem agencijama. Te foto sesije su izuzetno pomogle mom nivou samopouzdanja i počela sam da volim sebe takvu kakva jesam – objašnjava ona.

Elisan je rekla da dobija komentare od ljudi na internetu koji su je označili kao „najvišu ženu u Brazilu“, ali je napomenula da, iako je to možda istina, to nije zvanična titula.

“Naučila sam da volim sebe zbog svoje jedinstvene visine, jer ne postoji niko poput mene i mislim da je to prilično posebno. Našla sam dobrog čovjeka koga volim, imam divnog sina, prelijepu porodicu i zahvalna sam što me je Bog naučio da prevaziđem ove prepreke u životu – zaključila je Elisan. (Naj portal)

Tagovi:ekstrem hipofiza istaknuto tumor žirafa

Sljedeća vijest

Iz male Bosne stiže još jedno kapitalno djelo u pčelarstvu: ALIJA DOLOVAC OBJAVIO KNJIGU “PČELE I MEDONOSNO BILJE”

Predhodna vijest

Jednu koristi za posao, drugu za muža: OVA ŽENA IMA DVIJE VAGINE

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)