Pratite nas

Sudbine

Olga i Ivan imaju dokaze: U PORODILIŠTU SU NAM DALI TUĐE DIJETE

Published

on

Priča Ivana i Olge Aljohin, bračnog para iz Čeljabinska u Rusiji, obišla je doslovce čitav svijet – ova 35-godišnjakinja se 2018. podvrgla vantjelesnoj oplodnji nakon što je bezuspješno pokušavala da ostane u drugom stanju. Ona je ubrzo zatrudnila, a u novembru iste godine supružnici su dočekali sina Denisa (4).

No, ubrzo se ovaj sretni događaj pretvorio u zaplet dostojan turske ili latinoameričke sapunice. Samo tri mjeseca nakon porođaja, ispostavilo se da Denis nije njihov biološki sin, već da je rodila “pogrešno dete”, prenosi metro.co.uk.

Naime, Olga je greškom oplođena jajnom ćelijom druge pacijentkinje, a čak sumnja da zna i o kojoj je ženi riječ.

“Tog dana kada sam otišla na kliniku kako bih dala jajne ćelije na istom odjeljenju sam srela jednu ženu. Razmijenile smo nekoliko rečenica, ali ne mogu da se sjetim njenog imena. Rekla je da su joj uzeli 10 jajnih ćelija, isto kao i meni. Ponovo smo se srele prilikom oplodnje na istom odjeljenju. Od tada je nisam vidjela”, priča Okga. .

Olga se porodila u novembru 2018, devet nedjelja prije termina, a da nešto nije u redu shvatila je već po izlasku iz porodilišta – dječakova krvna grupa bila je A i imao je sivoplave oči, iako u užoj i široj porodici to nije imao od koga da nasluhedi.

“Moja krvna grupa je B, a moj muž ima nultu krvnu grupu. Naš sin nikako ne može da bude A krvna grupa. Doktor me je uvjeravao da je to teorijski ipak moguće. Ali, ja sam se raspitala i ne postoji šema koja može da dovede do toga da moj suprug i ja dobijemo dijete sa krvnom grupom A. Život mi se okrenuo naglavačke. Bila sam u dubokom šoku i panici. Plakala sam po čitave dane, a nikome nisam mogla da kažem razlog”, ispričala je ona.

Ljekari su potom uradili nove analize krvi i DNK testove, a rezultati su stigli tri mjeseca nakon porođaja.

“Pozvali su nas iz bolnice. Rekli su nam da niko od nas nije biološki roditelj našem sinu”, rekla je Olga, dodavši kako im je bolnica platila odštetu i ponudila da ostave dječaka u sirotišu.

Takođe, klinika je odbila da supružnicima Aljohin otkrije ime bilo koje žene koja bi potencijalno mogla da bude prava Denisova majka i koja je rodila njihovo dijete.

Olga i Ivan su istakli da će Denisa svakako odgajati kao svoje dijete i da ga se nikada ne bi odrekli, ali da bi ipak voljeli da znaju ko je i sa kim živi njihovo pravo dijete.

“Ako pronađemo roditelje našeg djeteta, voljeli bismo da uspostavimo normalan kontakt. Mogli bismo da se preselimo tamo gdje žive. Ili se možda ispostavi da već živimo u blizini. Ne mislim da postoji šansa da zamijenimo djecu. Nikada se ne bih odrekla Denisa, ja sam ga nosila i dojila. On je naše dugo očekivano dijete. Ali možemo možda da uzmemo djecu za praznike. Samo želimo da uspostavimo odnos sa njima”, poručili su.

“Njegovi biološki roditelji mogli bi da imaju Denisa za praznike ako im se tako prohtije. Samo želim da uspostavim odnos sa njima”. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending